Samosažaljenje ne vodi do željena cilja

Danas sam se na poslu rasplakala jer doista ne znam što učiniti. Naime, uvijek ja ispadnem kriva za (sve) propuste iako najdulje ostajem u uredu, dobivam najviše zadataka i nisam jedina koja ima problema s klijentima. Šef je nepravedan i katkad me pred svima pozove na red. Moji kolege, naravno, nikada i ne pokušaju stati na moju stranu. Najradije bih dala otkaz, ali... već znate: poslovi baš ne rastu na drveću. I privatno imam slične probleme s partnerom, stalno me kritizira. Kako da uspijem podići prag tolerancije na stalnu kritiku?
Uvijek kriva

Vjerujem da je faza u kojoj ste danas posljedica dugotrajnije situacije kojoj niste primjereno pristupili i odgađali ste njezino rješavanje. Neriješeni i nagomilani problemi jednog dana eskaliraju u suze, bijes, svađu, nagli i nepromišljeni otkaz... Nije zapravo toliko važno je li riječ o opravdanim ili neopravdanim kritikama, lošoj komunikaciji, nedovoljno kvalitetnoj organizaciji i upravljanju ljudskim potencijalima iako, naravno, ima elemenata svega toga.

U vašoj je situaciji važna vaša reakcija ili, još više, vaš stav. Vaš stav 'jadna ja', opravdano ili ne, upućuje na pravi izvor vašeg problema, a i naznačuje put do rješenja. Iznimno je važno da osvijestite kako je situacija takva ne samo u vašem poslovnom nego i u privatnom životu. Nije zapravo stvar u kritikama koje stalno dobivate, radi se o vašoj nespremnosti za preuzimanje osobne odgovornosti u životu. Ključ rješenja vaše situacije je u činu kojim ćete odgovornost za to kako se osjećate, što činite i odabirete preuzeti ponovno u svoje ruke. Tada će i druge osobe u vašoj okolini biti spremne preuzeti svoj dio odgovornosti i primjerenije i same početi rješavati situaciju, ali i pristupiti vama. Nepreuzimanje osobne odgovornosti i samosažaljevanje usko su povezani. Začudili biste se koliko je takva situacija česta i koliko ljudi ide naoko linijom manjeg otpora, stalno prebacujući krivnju na nekoga ili nešto - oko sebe. Niste, dakle, jedina osoba na svijetu koja pati od tog sindroma, ali znam da vas to ne može utješiti.

Kako se riješiti tog stava? Kako prestati sa samosažaljevanjem? Prihvaćanjem činjenice da imate mogućnost, ali i obvezu, sami izabrati i na osnovi onoga što mislite, kako se osjećate i što činite (ili ne činite). Trebate preuzeti i odgovornost za posljedice i prestati okrivljavati druge za rezultat svojeg odabira. To često znači da ćete trebati odustati i od neracionalnog osjećaja odgovornosti za druge ljude preuzimanjem tuđih obveza ili odgovornosti. Mnogi ljudi u stresnim situacijama olako preuzimaju tuđe obveze čineći tako nešto što ih zapravo ljuti i podržava njihov osjećaj da ih drugi 'iskorištavaju'. Tu je riječ o lošoj slici o sebi, koja je temelj nedostatka samopouzdanja. U nju se ubrajaju i negativna ili ograničavajuća vjerovanja kojima se dnevno 'hranite' ili vas netko vama blizak ili važan neprestano podsjeća na to koliko 'ne vrijedite'.

Razmislite o tome kako da sami sebi budete motivator da vaš osjećaj zadovoljstva, sposobnost, sreća, pa i zdravlje ne bi ovisili o drugim osobama. U tu svrhu odmah poduzmite potrebne aktivnosti da biste, umjesto da se samosažalijevate, svoj život stavili pod kontrolu: odredite prioritete i naučite postavljati granicu; održavajte zdravlje i emocionalnu ravnotežu kvalitetnim upravljanjem stresom, racionalnim upravljanjem vremenom i izgradite samopouzdanje. To je i najbolji put u sprječavanju sljedeće faze u koju biste mogli dospjeti - faze 'pregorijevanja' (engl. burn out).

Trebat ćete poraditi i na osobnom rastu i razvoju razvijanjem dobrih osobina. Poradite na upravljanju ljutnjom, naučite oprostiti i vjerovati ljudima. Razne su tehnike kojima se može odraditi taj zahtjevni, ali neizbježni posao. Raspitajte se o njima, jer danas postoje tečajevi i treninzi na kojima mnoge tehnike možete svladati vrlo jednostavno. Popričajte sa šefom (bez optuživanja i žaljenja), zatražite potporu. No, da biste doista uspjeli u tome, trebat ćete razviti i određene sposobnosti s kojima ste do sada bili na 'vi'. Tu ponajprije mislim na realno procjenjivanje svojih snaga i povjerenje u ljude koji vas okružuju, uključujući i svojeg šefa. Zatražite pomoć kad vam je potrebna, odnosno prihvatite je kada vam je ponude. Vrijeme je da odrastete i postanete odgovorni za sebe. U konačnici, riječ je uistinu o činu odrastanja, sazrijevanja. Preuzimanje odgovornosti čin je zrele osobe spremne od života dobiti i dobre i loše karte, sigurne u svoje vještine i znanje i spremne, ako ih nema - učiti.