Simon: Maštoviti pristup i zadržavanje cijena lijek protiv recesije

Slovenski predsjednik Danilo Türk izrazio je na ovogodišnjem Annual Presidents' Forumu na Bledu u organizaciji IEDC School of Managementa sumnju u spremnost globalnih financijskih institucija poput MMF-a za pravu strukturnu reformu, nužnu nakon današnje krize, koju je nazvao ponajprije krizom globalnog vodstva.

U svom pozdravnom obraćanju sudionicima iz 15 zemalja slovenski je predsjednik okarakterizirao situaciju kao tešku i uz osjetan pesimizam i sumnjičavost ustvrdio da su dosadašnje reforme, poput onih dogovorenih na samitu G20 u Pittsburghu, nedovoljne, pogotovo u obliku sve izglednijeg oporavka koji je mnogima poslužio kao argument za nastavak po starom. Upravo je manjak kvalitetnog vodstva jedan od glavnih problema u ovom trenutku, rekao je Türk upozorivši da njegovo rješavanje zahtijeva sudjelovanje svih zainteresiranih strana, kreativan dijalog i razmjenu mišljenja, što je i cilj ovogodišnjeg sastanka na Bledu. Izrazivši nadu da će taj sastanak pomoći u tom procesu, predsjednik je tribinu prepustio jednom od najutjecajnijih mislilaca na području konzaltinga i menadžmenta u Njemačkoj i svijetu, profesoru Hermannu Simonu, donedavno predsjedniku i izvršnom direktoru globalno poznate tvrtke Simon-Kucher&Partners Strategy&Marketing Consultants. U svom je pak izlaganju profesor Simon prisutnima ponudio nekoliko lekcija o trenutačnoj krizi. Vrativši se uzrocima krize, Simon je iznio svoje viđenje prema kojem je glavni pokretač takva sloma bilo napuštanje zlatnog standarda u vrijeme američkog predsjednika Nixona i neprekinuto tiskanje novca u SAD-u, odnosno neodgovorna monetarna politika otada.

Ilustrirajući to nizom grafova, Simon je ustvrdio da su stalne godišnje usporedbe (trenutačni rezultati s istim lanjskim razdobljem) jedan od problema u pravilnom ocjenjivanju krize. Tako se gubi povijesni kontekst. Zanimljivo, velik broj prikazanih grafova pokazao je da u tom kontekstu mnogi danas ne stoje mnogo lošije negoli su stajali, primjerice, prije nekoliko godina. Stvar je, poentira Simon, otišla toliko daleko u posljednje vrijeme da se upotrebljavaju i mjesečne usporedbe. Druga je važna poruka njegova predavanja bila potreba za jasnijom sektorskom perspektivom, odnosno izbjegavanjem generaliziranja situacije. Nužno je sagledati svaki sektor industrije posebno i znati što je na pojedinačnom tržištu uzrok krize koja mijenja ponašanje i navike potrošača. To možda jest prijetnja, ali je i prilika, objasnio je Simon. Prešavši zatim na vrlo konkretne primjere i prvu frontu poslovanja, profesor se pozabavio najpopularnijim lijekom za krizu, otpuštanjima i neselektivnim rezanjem troškova, pokazavši koliko je važno pomno analizirati svaku situaciju i razraditi kreativnije planove za to.

Umjesto masovnog otpuštanja mora se uvesti fleksibilno radno vrijeme. Osim što se tako čuva radna mjesta, omogućava se i brzo povećanje produktivnosti kad počne oporavak. Jedna od najvažnijih poruka bila je pomalo nekonvencionalnog prizvuka. Profesor Simon upozorio je naime na izbjegavanje klasične prakse borbe protiv recesije rezanjem cijena. Istaknuvši da je trenutačna kriza prije svega kriza prodaje, a ne troškova, Simon je objasnio da su potrebni višefunkcijsko razmišljanje i maštoviti pristupi, navevši primjere Hyundaija (jamstvo otplate tri rate kredita kupcima koji ostanu bez posla), Enercona (cijena ugovora ovisi o prinosu parka vjetrenjača), dviju aviokompanija Delte i American Airlinesa koje su smanjile kapacitete i niz drugih primjera borbe protiv recesije zadržavanjem cijene. U zaključku Simon je odbio nagađati kako će se kriza razvijati rekavši da su samo inflacija i rast javnog duga sigurne stvari. Ljudske se potrebe neće drastično promijeniti, rekao je, ali doći će do velikog preslagivanja društva i poslovanja. (Vanja Figenwald)