Spajanja i preuzimanja u vrijeme krize: Živost bez osmijeha

Ne mora značiti da je gubitnik onaj tko je jeftino prodao kompaniju, niti da je pobjednik onaj koji je kupio po niskoj valuaciji. Financijska kriza djeluje na vrlo zanimljiv način na projekte spajanja i akvizicija (M&A).

Piše: Željko Perić

S jedne strane svjedočimo odustancima od zaključivanja brojnih projekata spajanja i akvizicija koji su pomno pripremani mjesecima. S druge strane neke dojučerašnje svjetske blue chip banke i kompanije, čiji dioničari ni u najružnijim snovima nisu sanjali takav scenarij, preuzimaju države ili spasonosno dokapitaliziraju snalažljivi investitori.Ušli smo u razdoblje u kojemu, više nego ikada, vrijedi izreka 'cash is a king'. No, očigledna je nervoza i nesigurnost na obje strane - i na strani ponude, ali i potražnje, pa je i 'kralju' teško jer ni on nije siguran hoće li sutra hodati gol. Situaciju na M&A sceni oslikao bih s tri riječi - živost bez osmijeha.

Pogledajmo prvo što se događa na strani ponude. Prvo dobrovoljci. Potencijalni prodavatelji koji su odlučili biti proaktivni i pripremu prodaje započeli početkom godine vrtjeli su lanjske valuacije u glavi, pa im je osmijeh s lica kopnio kako je godina odmicala, da bi potpuno iščeznuo pri pogledu na finalne ponude. Oni uglavnom odustaju od transakcije i odlučuju sačekati bolja vremena. Na scenu umjesto njih nastupaju prodavatelji, koje je sila natjerala da pokušaju spas naći u prodaji svoga udjela u ovim (ne)vremenima. Oni na scenu dolaze bez osmijeha, a s obzirom na razvoj situacije, tako i odlaze. Dobrovoljno ili prisilno, uz mnogo truda i angažmana, danas je teško prodati kompaniju i osjetiti zadovoljstvo.

Ako pogledamo raspoloženje na strani potražnje, također ćemo rijetko naići na osmijeh. Iako bi čovjek to očekivao, ni kupci s novcem nisu odveć uzbuđeni ponudom i niskim cijenama. Naime, svaka akvizicija nečijeg poslovanja kupnja je budućih novčanih tijekova. Većina potencijalnih kupaca danas se plaši izvjesnosti budućih novčanih tijekova u uvjetima ovako katastrofičnih prognoza o kretanjima svjetske ekonomije. Pri tome potencijalni strateški investitori imaju dodatni problem što im nedostaje vlastitog novca, a banke su na tržišne rizike reagirale zatvaranjem 'pipe'.
Netko bi rekao da je to idealna situacija za private equity fondove. No, isti problem muči i njih.

Da bi maksimirali povrat na vlastiti kapital, u pravilu znatno koriste financijsku polugu, što im je u ovim vremenima, iz istih razloga, manje dostupno, pa se odlučuju na drastično rezanje inicijalne cijene, a u čemu im pomaže sve veća ponuda onih koji nemaju drugoga izlaza već prodavati dijelove carstava da bi spasili ostatak. Naši susjedi Slovenci su pred dvije velike prodaje čiji je zajednički nazivnik financijski problemi vlasnika. Pivovarna Laško objavila je prodaju svojega 48-postotnog udjela u vodećem regionalnom maloprodajnom lancu Mercatoru, a Istrabenz je odlučio na prodaju staviti perjanicu prerađivačke industrije, Drogu Kolinsku.

Iako je riječ o izvrsnim tvrtkama, prodaja Mercatora i Droge Kolinske bit će vrlo neizvjesna. Naime, u isto vrijeme raste ponuda sličnih kompanija na većim istočnoeuropskim tržištima, što kupce stavlja u priliku da pojačavaju pritisak na cijenu. Vlasnici kompanija s dugogodišnjim sektorskim prosjekom valuacija od npr. EV = 12 x EBITDA danas će (i to možda) dobiti ponudu u rasponu između 4 i 5 x EBITDA. Pritom će se i prodavatelji i kupci pitati je li po takvim uvjetima, s obzirom na okolnosti, uopće pametno zaključiti transakciju. Neće, dakle, značiti da je gubitnik onaj koji je jeftino prodao kompaniju, niti će značiti da je pobjednik onaj koji je kupio po niskoj valuaciji.

Naime, potraje li kriza predugo, ispast će da su dobar potez napravili prodavatelji koji su i pod tako niskim valuacijama zaključili transakciju. Imat će gotovinu u vrijeme kad je on rijetka roba i moći će i sami kupiti jeftino (zemljište, nekretninu..) ili će na kamati, koja će biti viša nego u normalnim vremenima, vratiti dio gubitka na cijeni. S druge strane, kupac kojemu se akvirirano poslovanje pod pritiskom dugotrajne krize počne ozbiljno urušavati, izgubit će inicijalnu razliku u vrijednosti koju je ostvario 'jeftinom' kupnjom.Potraje li, pak, kriza kraće, profitirat će kupci, jer će već korekcijom tržišnih multiplikatora obilato naplatiti rizik u koji su ušli.