Svaki drugi na socijalnoj pomoći radno je sposoban

Gotovo polovica svih primatelja socijalne pomoći u Hrvatskoj su odrasle, radno sposobne osobe! Riječ je o nešto više od 40.000 ljudi, od kojih većina socijalnu pomoć prima između pet i deset godina i nemaju nikakve druge prihode.

Međutim, slična je situacija, tvrde stručnjaci, i u drugim europskim zemljama, objavljeno je u članku na portalu Jutarnji.hr koji potpisuje Kristina Turčin.

- Naše su socijalne pomoći vrlo niske i sigurno nikome nije cilj živjeti od toga. Uspoređivao sam europske sustave, osobito njemački, s našim i u pogledu destimulacije za ulazak na tržište rada nimalo ne odskačemo: samac je svakako motiviran za pronalaženje posla, a eventualno obitelj s više djece može na socijalnoj pomoći ‘zaraditi’ jednako kao da jedan od roditelja radi za minimalnu plaću - objašnjava dr. Zoran Šućur iz Studijskog centra za socijalni rad zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Socijalna pomoć, odnosno pomoć za uzdržavanje, za odraslog radno sposobnog čovjeka iznosi 500 kuna, i to je osnovica iz koje se računaju sva ostala socijalna prava. Ako par prima pomoć, svako od njih dobivat će 80 posto osnovice, odnosno 400 kuna. Za predškolsko dijete dobiva se jednak iznos, za osnovnoškolsko dijete 50 kuna više, a srednjoškolac dobiva punu osnovicu, odnosno 500 kuna. Da bi dobio socijalnu pomoć, primatelj ne smije imati nikakav prihod ni imovinu osim nužnog stambenog smještaja.

- Dakle, obitelj s troje djece može zaraditi 2150 kuna, a minimalna plaća za jednog od roditelja iznosila bi oko 2250 kuna neto. Samo 100 kuna viša zarada od rada može biti destimulirajuća, no to je isključivo slučaj kod obitelji s djecom i to je praksa u sustavima cijele Europe - objašnjava dr. Šućur. Stav je da se obitelji s djecom mora stimulirati jer, objašnjava, ne postoji mogućnost da se kazni odraslu radno sposobnu osobu koja ne želi raditi a da se pritom ne kazni i djecu.

- Međutim, kad bi oba roditelja radila za minimalnu plaću, svakako bi im to bilo isplativije - objašnjava dr. Šućur. Spomenuta obitelj bi, u svakom slučaju - radila za minimalnu plaću ili dobivala socijalnu pomoć - imala pravo i na nešto više od 1000 kuna dječjih doplataka. Radno sposobne osobe koje primaju stalnu socijalnu pomoć, ističe dr. Šućur, moraju biti prijavljene na Zavod za zapošljavanje i aktivno tražiti posao. No, najčešće je riječ o neobrazovanim i teško zapošljivim osobama.

- Ono što ne valja u našem sustavu jest činjenica da za radno sposobne primatelje ne postoji obaveza društveno korisnog rada i da primatelji gube pomoć ako bilo što zarade na tržištu - objašnjava dr. Šućur. Primjerice, ako spomenuta obitelj s troje djece povremeno nešto zaradi - otac radi u građevini, a majka čisti - izgubit će socijalnu pomoć ili će im zarada biti odbijena od ukupnog iznosa pomoći.

- To je vrlo destimulirajuće, jer peteročlana obitelj ne može preživjeti od 2000 kuna. Njih treba motivirati da nađu bilo kakav posao. Ako i zarade još toliko, teško će živjeti. Stoga bi trebalo uvesti mogućnost i daljnjeg primanja pomoći ili barem dijela pomoći uz slabo plaćene poslove. Ulazak u svijet rada je važan, on mijenja osobu, koja će tada lakše pronalaziti i bolje plaćene poslove. Dakle, treba je stimulirati za posao - kaže. Početak svakako, dodaje, može biti volonterski rad u lokalnoj zajednici, no to je u Hrvatskoj još rijetkost.

- Razmišljamo o reguliranju društveno korisnog rada u novom zakonu o socijalnoj skrbi - kaže državna tajnica za socijalu Dorica Nikolić. Socijalnu pomoć prima oko 93.000 ljudi, odnosno nešto manje od 22.000 samaca i 21.000 obitelji. Za 2009. godinu osigurano je 497,6 milijuna kuna ili 442 kune po korisniku mjesečno. (Jutarnji.hr)