Više nisam i nipošto ne želim biti većinski vlasnik bilo koje tvrtke

Sad je mnogo lakše i meni i ljudima odgovornima za poslovanje tvrtki. Kad ste većinski vlasnik, sve važnije odluke, ovako ili onako, završe na vama. Sada te odluke više nisu moje, a posao se dobro razvija. Život mi je mnogo lakši i ugodniji

Razgovarao: Jerko Gudić

Juroslav Buljubašić danas se s mnogo osnova može nazvati splitskim vladarom iz sjene. I to ne samo kad je riječ o famoznoj Listi Velog Mista nego i o njegovim brojnim tvrtkama. Proces izvlačenja iz upravljačke uloge počeo je s brodarskom kompanijom Blue Line, koja drži međunarodnu liniju između Splita i Ancone, a nastavio je kroz Split tours, SEM 1986, Kabel net, Splitsko-dalmatinsku banku, ST invest. Buljubašić danas s ponosom ističe da je upravo završio treću i najvažniju poduzetničku fazu razdvojivši upravljačku funkciju od vlasničke. Iako danas živi vrlo opušteno, često putujući svijetom, aktivni je sudionik svih zbivanja i žestoki borac za bolji status poduzetništva. Od operativnih funkcija zadržao je poziciju regionalnog potpredsjednika Hrvatske udruge poslodavaca i počasnog konzula Čilea.

• Je li odluka o napuštanju upravljačkih funkcija bila iznuđena ili je sazrela tijekom duljeg razdoblja?
- Nakon samostalnosti i razvoja poduzetništva u Hrvatskoj je bio velik trend da osnivači tvrtke obvezno moraju biti i većinski vlasnici u stopostotnom iznosu. Sve tendencije su neko vrijeme vodile u tom smjeru. Ja sam privatnik od 1983. godine i često znam reći da je za moj prvi milijun zaslužan drug Tito. Još 1986. godine osnovao sam jednu od prvih ugovornih organizacija prema tadašnjem zakonu. Bavila se inženjeringom i informatikom, nešto poslije i kabelskom televizijom. Nakon devedesete svi koji su ušli u posao naglašavali su vlasničku poziciju jer je to bio javni dokaz osobnog uspjeha. Takvo je bilo vrijeme. Nije se dobro ni znalo što je dioničko društvo, a vlasništvo i upravljanje nisu bili odvojeni. Godine 2000. odlučio sam razdvojiti te funkcije i u razdoblju od nekoliko godina makniti se od upravljanja. Negdje sam se povlačio u nadzor, negdje u skupštinu. Htio sam do 2007. izaći iz većinskog statusa u svim tvrtkama i u tome sam posve uspio.

• U čemu je bitna razlika?
- Sad je mnogo lakše i meni i ljudima odgovornima za poslovanje tvrtki. Kad ste većinski vlasnik, sve važnije odluke, ovako ili onako, završe na vama. Sada te odluke više nisu moje, a posao se dobro razvija. Život mi je mnogo lakši i ugodniji.

• Čime se danas bavite?
- Sada me osobito vesele kapitalna ulaganja u fondove i druga dionička društva na području bivše Jugoslavije, diljem Europe i Južne Amerike.

• Smatrate li se tajkunom?
- Nikada to nisam bio niti sam ikad poželio biti. Ne postoji niti je postojala SEM grupa koja bi združila sve čime sam se bavio. Ne postoji Buljubašićevo carstvo. Postoji samo niz tvrtki koje su se razvijale prema poslovnom modelu posve suprotnom od onoga koji je dominirao hrvatskom pretvorbom i privatizacijom, u desetogodišnjem divljem i poslije improviziranom kapitalizmu.

• Osnivate i neke nove tvrtke, poput Marine Žnjan?
- Tu smo tvrtku nedavno zajedno osnovali ja i Zvonko Kotarac s namjerom gradnje marine za megajahte u Splitu s luksuznim hotelom. I ta će tvrtka ostaviti veoma dubok trag jer su pred njom zanimljivi i važni poslovi. Neću odstupiti od načela da sam u svim svojim tvrtkama manjinski vlasnik pa će se i za Marinu Žnjan uskoro naći treći, ravnopravan partner.

• Koji su prednosti razdvajanja vlasničkog i upravljačkog statusa?
- U prvom redu tvrtka i njezina sudbina ne vežu se više uz moje ime, što je u jednom trenutku postao limitirajući faktor. Buljina tvrtka, to je bio ključ koji je nekad otvarao vrata, ali vrlo često i zatvarao vezujući ruke menadžerima. To opterećenje više nije bilo potrebno. S druge strane, odvojenost vlasništva od upravljanja definitivno daje ploda. Menadžeri su dobili prostor za dokazivanje i kreaciju, a vlasniku dioničarska pozicija nedvojbeno jamči ugodniji i kvalitetniji svakodnevni život.

• Koji su nedostaci?
- Nedostatak može biti to što sustav postaje nešto sporiji i manje fleksibilan. Vlasnik je, logično, brži pri odlučivanju, racionalniji.

• Kad ste već odustali od upravljačke uloge, preferirate li lepršavi menadžment ili krute i odgovorne direktore?
- Tu nema pravila. Slučajevi s Enronom i Parmalatom pokazali su da lepršavi menadžeri bez kontrole vlasnika mogu napraviti pravi darmar. S druge strane, imate primjer Microsofta i ostalih tvrtki u kojima osnivači upravljaju i stvari idu jako dobro. Pogledajte slučajeve T-HT-a i VIP-a, Plive, Podravke s jedne strane i Magme, Atlantic grupe, Dalkoninga, Tommyja s druge. Nema pravila. Važan je odnos menadžera i nadzora, tu stvari moraju biti dobro postavljene.

• Koji su vas poduzetnički motivi vodili da budete najveći, najbolji...?
- Nikad mi nije bio cilj da budemo najveći. Htio sam s partnerima na različitim područjima začeti i na zdrave noge postaviti neku tvrtku. Poslije sam se sve više uvjeravao da nakon početnog zaleta i uspjeha treba prepustiti menadžerima da vode i razvijaju tvrtku. Poduzetnici zapravo nisu dobri menadžeri, iznimno su rijetki slučajevi da jedna osoba ima podjednako poduzetničke i menadžerske sposobnosti.

• Regionalni ste potpredsjednik Udruge poslodavaca. Kako s te pozicije ocjenjujte današnje uvjete poslovanja?
- Od 1991. godine do danas poprilično se napredovalo. Još ima mnogo problema s administracijom, ali mnogo je i bitnih pomaka nabolje. Državni aparat je konkretniji, brži, Državno odvjetništvo ušlo je u bitku s korupcijom. Lakše se radi iako administracija još poprilično zagorčava život poduzetnicinma. Uspije li se u naporima koji se čine na najvišoj državnoj razini, Hrvatska će jačanjem poduzetništva brzo postati zemljom uspjeha. Dosad smo se uglavnom borili s duhovima prošlosti, s ostacima sustava iz kojeg smo nakon dugo vremena izašli. Isti mentalni sklop manje-više okovao je sve stranke, sjećanje na kulake još je u glavi ljudi i sad se to samo prenosi na nove kapitaliste. Ulje na vatru dolili su i brojni problemi u vezi s procesom pretvorbe i privatizacije. Ali, stvari se pomiču, iz dana u dan ide se nabolje. Generacija 80-ih preuzima stvar u svoje ruke i pozitivni procesi su opipljivi i neizbježni.

• Mislite li da retrogradne snage u Hrvatskoj nemaju šanse?
- Iako se mediji i političari dodvoravaju masi stvarajući negativnu sliku o svemu oko nas, ništa i nitko više ne može zaustaviti liberalni kapitalizam, bez obzira na to kako se posložila vlast. Oporba je tu da zanovijeta, kuka, upozorava, da radi na finesama, kontrolira kako bi se izbjegle štete i društvo guralo naprijed. Važno je da bude što konstruktivnija, da predlaže rješenja, a ne samo da kritizira. Recimo, gunđanje oko gradnje Pelješkog mosta. Lako je reći: 'Mi smo protiv mosta, on nam ne treba', ali recite koje je alternativno rješenje, što je dobro napraviti ako već nećemo most. Svi moraju biti u funkciji nalaženja rješenja, a ne kočenja razvoja i projekata.

• Gdje se poduzetništvo više koči, na višoj ili na nižoj razini vlasti?
- Lakše je raditi na višoj razini, više je problema na lokalnoj. Potrebne papire investititor će lakše dobiti u Zagrebu nego u Splitu. Ovdje imate prostorni plan županije koji koči tisuće poduzetnika u namjeri da ulože novac i nešto naprave. U pitanju je sindrom prošlosti, otpor onih koji su do jučer bili u prilici rješavati stvari a činili su to loše i sad se opiru rješenjima onih koji to znaju bolje. Neke projekte u Splitu vezane uz promet osporavaju oni koji su izradili postojeće prometne studije i koji se svakim danom pokazuju vrlo lošima.

• Je li taj problem u Splitu istaknutiji zbog mentaliteta ili su u pitanju neki drugi razlozi?
- Problem je istaknutiji u Splitu jer oni koji koče možda imaju malo više javnog prostora nego u drugim sredinama. Troši se energija na isprazne rasprave o nebitnim stvarima.

• Utjecajna Slobodna Dalmacija danas je u privatnim rukama. Je li time tretman poduzetnika poboljšan?
- Nema promjena, lokalna medijska klima ostala je ista. Možda je to normalno za ove ljude u Splitu koji se često opiru moći ali i uspjehu. To je lako podgrijati, a još je lakše tome podilaziti. Sve kritizirati, nuditi ovo i ono, ali istodobno braniti svoje male oaze od bilo kakve promjene.

• Htjeli ste kupiti Slobodnu Dalmaciju, imate lokalnu kabelsku TV postaju. Jeste li još zainteresirani za medije i zbog te promjene društvene klime?
- Na medije ponajprije gledam kao na tvrtke, poslovno. A kad je riječ o mogućem utjecaju na promjenu društvene klime i načina razmišljanja, ne možete mnogo postići ako imate jedan medij, a nemate drugih stotinu. Meni su mediji ipak zanimljivi kao bitna pripomoć razvoju demokracije i sredstvo za ostvarenje profita. U takve poslove uvijek bih rado ušao.

• Što mislite o Glasu Dalmacije, koji se zasad kao portal, a uskoro i kao dnevni list najavljuje kao alternativa u Splitu i Dalmaciji?
- Glas Dalmacije ima kvalitetnog čovjeka na čelu koji taj pokušaj može razviti u vrlo kvalitetnu priču. Zanimljiv je to projekt.

• Spekulira se o vlasniku tog medija, često i s vašim imenom?
- Nisam vlasnik. Uostalom, to bi se kosilo s mojim načelom da nigdje ne budem većinski vlasnik. U tom bih projektu eventualno mogao biti samo jedan od dioničara.

• Radije pregovarate s fondovima nego s bankama. Zašto?
- Radije razgovaramo s fondovima jer nam je dosadašnje iskustvo pokazalo da fondovi i vlasnici imaju zajednički interes podići, bolje organizirati i ojačati tvrtku i u određenom trenutku naći partnera i prodati je. S nekim fondovima koji su ušli u naše tvrtke razvili smo suradnju i zajedno krenuli na neka strana tržišta, primjerice BiH, Srbiju i Bugarsku.

• Koliko vam znači odličan, prijateljski odnos s predsjednikom i premijerom?
- Osobno mi to mnogo znači, ali u poslovnom smislu još nam državni aparat i administracija uglavnom kreiraju život.

• Nedavno ste izgubili koncesiju za brodsku liniju, iako su svi mislili da će lakoćom pripasti vašoj tvrtki.
- Ma to je odličan primjer kako stvari kod nas još stoje. Dali smo najbolju ponudu, ali nismo dobili koncesiju. Prednost ima Jadrolinija jer u njezinu Nadzornom odboru sjedi pomoćnik ministra pomorstva. Kad nisu pravno mogli braniti da koncesiju dobije Jadrolinija, poništili su natječaj. Mučna je i teška borba s monopolistima, ali i to će jednom proći. Nema tržišne utakmice dok je monopola. I ministri konačno moraju otići iz nadzornih odbora. Jasno je da država mora štititi vlasništvo, ali to se može raditi i kroz neku tvrtku. Sugerirali smo to i onoj i ovoj vladi, ali nisu nas poslušale i sada žale.

• Ogorčeni ste protivnik monopola, jedan od najglasnijih u Hrvatskoj?
- Od poduzetničkih početaka sudaram se s monopolima. Kad sam počeo s Cabel netom, zajedno s partnerom, bio je to pionirski pothvat prvog slamanja monopola u fiksnoj telefoniji. HT je uspio samo odgoditi proces demonopolizacije. Danas najveće bitke vodimo s Jadrolinijom, koja je uz HEP najžilaviji monopolist.

• Kad govorimo o utjecaju politike na biznis, koja je vlada, prema vašem mišljenju, uspješnija, sadašnja ili prijašnja?
- Poduzetnički gledano, prednost uvijek dajem brojkama. Zanima me bruto domaći proizvod, stopa nezaposlenosti i ostali ekonomski parametri. Mislim da prema tim pokazateljima nije upitno da je prednost na strani aktualne vlade.

• Kako bi, prema vašem mišljenju, trebala izgledati buduća vlada?
- Najbolja kombinacija za Hrvatsku bila bi suradnja između Čačića i Sanadera. Obojica su iznimne ličnosti, operativci koji osjećaju i politiku i poduzetništvo, pri čemu je Sanader nešto jači u politici, a Čačić u gospodarskim temama. Taj bi tandem za Hrvatsku bio najbolje rješenje.

• Je li i moguć?
- Sve je moguće kad se dobro posloži, kad su jasni ciljevi i ovlasti.

• A ako iskoči Jurčić, sa svojim porezom na luksuz i kapitalnu dobit?
- Nemam ništa protiv poreza na luksuznu imovinu, na vile i jahte, koja nije u funkciji razvoja. Smatram, međutim, da je još rano za porez na dionice jer to nije dobro za razvoj s obzirom na to da se domaće tržište fondova i dionica tek ozbiljnije pokrenulo.