Vlada izaziva štrajk i obustavu nastave na sveučilištima

Prema predloženim tzv. Fuchsovim zakonima dosadašnji senati sveučilišta bi se po sili zakona raspustili, a Vlada bi javnim sveučilištima zavladala preko tzv. ‘sveučilišnih vijeća’, koja prije izbora nastoji popuniti ‘svojim’ kadrovima.

Piše: Ivica Grčar

Za idući četvrtak planira se u dnevni red sjednice Vlade uvrstiti prijedlog tzv. Fuchsovih zakona o visokom obrazovanju, o sveučilištu i o znanosti. Prihvati li Vlada prijedloge ta tri zakona unatoč protivljenju akademske zajednice, to bi moglo izazvati štrajk i obustavu nastave na sveučilištima u Hrvatskoj.Osnovna značajka dosadašnjih rasprava o ta tri problematična prijedloga zakona je obmanjivanje javnosti, u čemu je čini se najdalje otišao Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci. Riječki rektor izjavio je da senat Sveučilišta u Rijeci načelno podržava zakone, ali je to već sutradan zajedničkom izjavom demantiralo sedam riječkih fakulteta. Lučin je, navodno, glavni HNS-ov čovjek za znanost i najavljeni ministar u sjeni za taj resor.

‘Mućka’ s upisninama
Sveučilišni profesori ukazuju na to da se javnost pokušalo obmanuti i izjavom Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta da je ‘cilj zakona uvesti veću odgovornost sveučilišta prema poreznim obveznicima putem kontrole izvršne vlasti’. A istina je, dokazuju sveučilišni profesori, da su se sveučilišta pokazala puno odgovornijima prema poreznim obveznicima nego izvršna vlast. Cilj ovih zakona je uvesti političku vlast na sveučilištima, ‘demontirati’ sustav javnog obrazovanja da bi se stvorio prostor privatnom sektoru i podobnim kadrom popunila sveučilišna vijeća prije izbora.

Podvala javnosti je i tvrdnja da se zakonima ukidaju školarine i uvodi besplatno školovanje, jer istina je da se zakonima samo mijenja pojam školarina u ‘upisnina’. A ‘upisnina’ se određuje za sve redovne studente i regulira se samo njezina gornja granica. Obmana javnosti je i da se ‘država’ zakonima obvezuje sveučilištima plaćati upisnine umjesto studenata. Suprotno tome je istina da ‘država& ne preuzima takvu obvezu jer za to u proračunu nema sredstava. ‘Država’ bi po toj osnovi morala izdvojiti oko 500 milijuna kuna godišnje, a već je sveučilištima dužna stotine milijuna kuna. ‘Država’ je, i onda kad je imala novaca, godinama svjesno i namjerno prepustila sveučilišta financiranju iz školarina, a sada tvrdi da su za to kriva sveučilišta. Stvarno ‘država’ nastoji sveučilišta osiromašiti istodobnim smanjivanjem javnih ulaganja i ograničavanjem mogućnosti naplate školarina. Podvala javnosti je i izjava da se iz školarina pretežno pokrivaju plaće nastavnika. Suprotno tome činjenica je da se iz većine sredstava prikupljenih od školarina na sveučilištu financiraju režijski troškovi i osnovna sredstva za rad, jer ih država godinama odbija ili neuredno financira.

Komercijalizacija
Javnost se pokušava obmanuti i izjavama kako se zakonima ne uvodi politička kontrola sveučilišta. A suprotno tomu je istina da zakoni omogućuju Vladi da javnim sveučilištima zavlada preko tzv. ‘sveučilišnih vijeća’. Ta ‘vijeća’ želi, prije izbora, popuniti podobnim kadrovima. A dosadašnji senati sveučilišta bi se po sili zakona raspustili. Obmanjivanje je i ničim potkrijepljena tvrdnja da se zakonima ne komercijalizira visoko obrazovanje. A predloženim zakonima pogoduje se privatnim visokim učilištima koja pružaju neadekvatno obrazovanje za visoke školarine. Smanjit će se kvote studenata na javnim visokim učilištima što će povećati potražnju za privatnima. Olakšava se polaznicima stručnih studija da dobiju sveučilišnu diplomu. Građani će, kao u zdravstvu, sve manje imati pristup javnom visokom obrazovanju, a sve više će biti upućeni na privatno.

Tvrdi se i kako se predloženim zakonima suzbija ‘faraonska vlast’ dekana. A zakonima se predlaže uvođenje faraonske vlasti rektora, koji bi postali politički komesari na sveučilištima. Danas o svim važnijim pitanijima na fakultetu odlučuje fakultetsko vijeće koje čine svi nastavnici i predstavnici studenata i koje demokratski bira dekana. Po novim zakonima, fakultetska vijeća ne postoje, a dekane bi postavljao rektor.Neistinito je i da ja za prilagodbu s novim zakonima sveučilištima ostavljeno dovoljno vremena. Istina je da zakoni koji predviđaju radikalan preustroj sveučilišta i sustava znanosti stupaju na snagu u roku od svega 8 dana! Sveučilišta imaju tri mjeseca (uključujući i ljetni odmor) da provedu usklađenje. Pravo predlaganja novih statuta imaju samo trenutni rektori koji su i pisali zakone u suradnji s ministrom.Neistinita je i tvrdnja kako za prilagodbu sa zakonima nisu potrebna dodatna sredstva, jer za provođenje potpune centralizacije koju država nameće sveučilištu bila bi potrebna milijunska sredstva.

‘Crveni karton’ ministru
Na fakultetima su posebno ogorćeni istupom Radovana Fuchsa, ministra obrazovanja, znanosti i sporta na Gospodarsko-socijalnom  vijeću. Umjesto da podvrgne svoje prijedloge otvorenoj diskusiji, na zatvorenoj sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća ministar Fuchs je iznio neistine o hrvatskom sveučilištu i znanosti, sektoru za koji je godinama osobno kao ministar bio odgovoran, što je dokumentirano u prezentacijama koje je koristio. Paradoksalno, jedan ministar na kraju svoga mandata nastoji stanje u svom resoru prikazati što gorim. Jedini cilj, kažu sveučilištarci, je pospremiti podobni stranački kadar u sveučilišna vijeća i učiniti usluge privatnim učilištima. Jedno od rijetkih sektora hrvatskog društva koji je ostao sačuvan od politike, sada bi joj trebao biti u potpunosti podvrgnut. U takvim nastojanjima izgleda da ministar Fuchs ima političku podršku predsjedništva HDZ-a i premijerke osobno.

Na fakultetima smatraju da su štrajk i obustava nastave jedini način da sveučilište pokaže političarima da maknu svoje prste sa sveučilišta. Nažalost, sindikati su, kao i inače, na strani politike, a ne onih koje predstavljaju. Ribičev Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja podržava Fuchsovu reformu, premda je na sveučilištu ne brani nitko. Razlozi za tu podršku mogu se naći u izdašnoj financijskoj podršci koju taj sindikat dobiva od Ministarstva za rad svojih sindikalnih povjerenika kao i mnogih usluga koje im je Vlada spremna pružiti. Postoje međutim drugi sindikati koji su najavili da će pozvati na štrajk. Dok profesori ne krenu u štrajk, ne izađu na ulice i ne odbiju voditi nastavu i provoditi upise novih studenata, Vlada im neće vjerovati da im je stalo do njihovog sveučilišta. Mnogi profesori i fakulteti su već javno nagovijestili da su na to spremni.