Vlasnik 20 hektara voćnjaka nezadovoljan izlaganjem ministra Čobankovića

Sinoć sam napustila Opatiju. Odjavila sam se, to je živa istina, jer mi se upalio umnjak. Sada zbijam šale (dok Voltaren djeluje) o tome da  mi se to dogodilo iz dva razloga. Prvi: bila sam zločesta. Drugi: čula sam mnogo pametnih stvari, pa se moj umnjak pobunio

    Moj stol danas ipak nije bio prazan. Novostečeni poznanik, financijaš po vokaciji koji mi je dva dana pravio društvo u mojoj izvjestiteljskoj misji, šalje mi e-mail s mjesta događaja. Kaže da je trećeg dana savjetovanja u dvorani ostala tek jedna trećina uzvanika u odnosu na broj nazočnih prvoga dana. Društvo se osulo, pa ne žalim previše što nisam mogla ostati.

Moj financijaš (špijun) kaže mi da ga je ministar poljoprivrede Petar Čobanković svojim izlaganjem razočarao. Ne kao financijaša, već kao vlasnika 20 hektara voćnjaka u Slavoniji.

- Stekao sam dojam da se ministar hvali i da je sve savršeno, ali, naravno, nikakva kritika nije bila dobrodošla. Govorio je o poticajima i koliko ih je isplaćeno. To me posebno naljutilo jer znam iz prve ruke kako to zaista ide. Najprije se godinu dana čeka papirologija, a onda još godina dana isplata novca - kaže ljutiti vlasnik 20 hektara voćnjaka. Htio je, priča mi, prodiskutirati, ali nije bilo nikakve diskusije.

Ovogodišnja je Opatija završila. Ponijela sam sa sobom knjigu tiskanu u povodu ovogodišnjeg savjetovanja. Ima 415 stranica i sastoji se od znanstvenih i stručnih radova sudionika savjetovanja. Ne želim poremetiti stil ovog bloga, iako odjavni izvještaj pišem iz zagrebačke redakcije Lidera.

Listam knjigu s naslovom Ekonomska politika Hrvatske 2007. i tražim zanimljiv zaključak. Nešto sam našla. Rad dr.sc. Tihomira Domazeta, poglavlje: Negativne posljedice ekonomske politike koje mogu prerasti u depresiju i krizu. Nemam namjeru detaljizirati, ali zapela sam na rečenici:

“U usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama koje su postale članice EU ili su kandidatkinje, prema podacima EBRD-a, Hrvatska je jedina koja do 2005. još nije postigla razinu BDP-a iz 1989. godine". Djelo obiluje podacima koji govore o neuspjehu hrvatske ekonomske politike i vanjskim rizicima koje joj prijete. Da imam taj rad u elektroničkom obliku ‘emajlirala’ bih ga premijeru. Hmmm.

Vjerojatno zvuči kao tužaljka koju više nitko ne sluša, ali rad završava riječima: “Nedostatak konzistentne nacionalne ekonomske politike, temeljene na jasnoj strategiji gospodarskog razvitka, plaćen je s ozbiljnim gubicima u proizvodnoj strukturi. To se stanje MORA promijeniti.”

Ljubo Jurčić mi se ne javlja na mobitel da ga pitam za zaključke. Vjerojatno ima puno posla, pa ćemo se čuti u ponedjeljak. Ja moram ispoštovati rok i zaključiti naš blog.

Na kraju, hvala svima koji su nas pratili i poseban pozdrav profesoru Saši Pekeču sa sveučilišta Duke u SAD-u. Poslao mi je e-mail u kojemu hvali našu ideju 'live blogginga' s konferencije. Uvijek je lijepo znati da su rad i trud primijećeni.

I vladajući bi trebali primijetiti rad i trud stručnjaka. Umjesto novog zaključka, upućujem vas da kliknete na vijest pod naslovom: Iduće godine organizirajte ‘dvoboj’ ekonomista i vladajućih.