Zaigrane agencije Fannie Mae i Freddie Mac vraćene pod okrilje države

Još potkraj srpnja američka je savezna Vlada donijela zakon koji je omogućio povećanje njezina maksimalnog zaduženja s 800 milijardi na 10,7 bilijuna dolara. To će spasiti od potpune propasti agencije za jamstva Fannie Mae i Freddie Mac i, pretpostavlja se, stabilizirati tržište

Piše: Vanja Figenvald

U nedjelju 7. rujna ove godine ispisana je nova stranica u povijesti američkog, pa onda i svjetskog kapitalizma. Tog je dana, naime, ministar financija Henry Paulson objavio Vladin plan za preuzimanje dvaju financijskih agencija, koje su od početka u središtu krize drugorazrednih hipotekarnih kredita, Fannie Mae i Freddie Mac. Te dvije agencije stripovskih imena deriviranih iz Savezna udruga za hipoteke (Federal National Mortgage Association) te Savezna korporacija za stambene hipoteke (Federal Home Loan Mortgage Corporation), nastale su još 1938., odnosno 1970. godine, kao dio borbe američke Vlade protiv siromaštva, odnosno cilj je njihova osnivanja bio olakšati pristup stambenim kreditima siromašnijem dijelu stanovništva.

Prema osnovnom konceptu, Fannie Mae je dioničarska korporacija ovlaštena izdavati zajmove i kreditna jamstva. Središnji je subjekt drugorazrednog tržišta sa zadatkom ‘punjenja’ tržišta potrebnim novcem za hipoteke. Freddie Mac je stvoren kao privatna korporacija kako bi se okončao monopol Fannie Mae na istom tržištu. Početkom ove godine, te dvije agencije pokrivale su oko polovine kompletnog američkog hipotekarnog tržišta, vrijednog 12 trilijuna dolara, no odlaskom većine drugih igrača s tržišta zbog nedavne krize, njihov utjecaj na tom tržištu sada iznosi oko 80 posto novih hipoteka napravljenih u ovoj godini.

Pravna forma zadovoljena je stavljanjem dvoje nesretnika pod takozvano skrbništvo Savezne stambene financijske agencije, čime Vlada de facto preuzima njihovo upravljanje. S tim u skladu vodeći ljudi Richard Sayron i Daniel Mudd smijenjeni su, a na njihovo mjesto dovedeni prokušani veterani financijskog sektora Herb Allison, nekadašnji potpredsjednik Merrill Lyncha, i David Moffet, potpredsjednik i financijski direktor US Bancorpa.

Kako zaraditi na posredništvu

Velika je stvar za stjegonošu laissez-faire kapitalizma u kojem je država tek noćobdija, netko tko iz kutka promatra tržište i ne petlja se previše u njega. Ipak, to nije prvi put da su Amerikanci posegli za državnim intervencionizmom, koji uglavnom stavljaju u isti koš s omraženim im socijalizmom, da ne upotrijebimo grublji izraz, kako bi, ironično, spasili svoj kapitalizam. Upravo je proslavljeni New Deal Franklina Roosevelta, unutar kojega je i osnovana Fannie Mae, u međuratnom razdoblju iskoristio model velikih infrastrukturnih projekata, radnih akcija,i nešto velikodušniju socijalnu politiku da spasi Ameriku od gospodarskog kolapsa. Nije to jedina sličnost. Naime, tih godina legendarnog raspada Njujorške burze, američki su se financijaši previše zaigrali i napuhnuli balon toliko da je morao puknuti.

Daljnja ironija leži u činjenici da je Fannie Mae trebala potaknuti likvidnost posve obamrlog tržišta, a sada upravo ona hitno treba novac, nakon što se u kombinaciji s Freddieom Macomom našla u minusu od nekih 5,5 milijardi dolara.
Sličan scenarij, u nešto izmijenjenim uvjetima, dogodio se i ovaj put, kada su banke nekontrolirano izdavale kredite i hipoteke ekonomiji koja ih nije mogla servisirati. Negdje tamo 1968. godine, američka se Vlada umorila od Fannie Mae i odlučila je ‘otkačiti’ s državne jasle u potpunosti i napraviti od nje privatnu korporaciju. Agencija je time prestala biti jamac državnih hipoteka i uplovila u vode financijskog sektora. Poslovanje se sastojalo od kupnjje i ‘repakiranja’ zajmova za daljnju preprodaju kroz vrijednosne papire jamčene hipotekama, čime su banke i druge financijske institucije imale stalan dotok svježeg novca za izdavanje novih kredita i zajmova.

Jednostavnije, kako bi banka smanjila rizik odobravanja i financiranja hipotekarnog kredita, prodavala je obveznice trećim stranama čije su hipoteke upravo bile njihovo jamstvo, odnosno investitorima. Tu uskače Fanne Mae, koja vlasniku obveznice isplaćuje novac što ga zajmoprimac nije platio ili razliku za cijenu manju od vrijednosti zajma kada se dana nekretnina proda. Oni se, pak, osiguravaju ‘obiranjem’ dijela mjesečnih uplata koji spremaju kao rezervu i jamstvo za takve scenarije u kojima zajmoprimac ne uspijeva servisirati kredit. Upravo stoga, investitor, odnosno vlasnik hipotekarne obveznice vjeruje da za njega nema rizika osim ako dvije agencije ne bankrotiraju.

Financijsko čudovište izmaknulo kontroli

Nakon nekog vremena Fannie Mae i Freddie Mac zagrijali su se za cijelu priču i proširili poslovanje na kupnju istih tih obveznica koje su jamčili, koristeći pritom posuđeni novac i zarađujući na razlici u kamatama od obveznica i onoga što se mora platiti za kredit. Negdje u tom metežu, kad je lova počela svugdje mirisati, banke su počele prodavati obveznice bez jamstava Fannie Mae i Freddie Maca. I onda je prošle godine vrelo presušilo, love je nestalo i kula od karata počela se rušiti, a ljudi su polako počeli shvaćati da državnih jamstava, za koja su bili uvjereni da postoje - nema. Nije ih bilo, iako to velik broj ljudi, pa čak i tržišnih igrača, jednostavno nije shvaćao, dok su s druge strane te agencije imale niz beneficija i bile izuzete od poreza i drugih obveza koji su im omogućili snažan razvoj.

Naravno, ni američke Vlada nije sasvim bez odgovornoti za nastalu krizu, jer je dugo poticala razvoj i jačanje tih agencija u želji da olakša pristupačnost stambenih kredita širokim slojevima pučanstva, ali je zaboravila svog monstruma pažljivije nadzirati. Taj primjer dosta zorno ilustrira koliko je financijsko čudovište u jednom trenutku naraslo i izmaknulo kontroli, jer se počelo pojavljivati previše igrača i posrednika, igra je narasla izvan kontrole, a svi su se ponašali kao da rizika nema. Daleko više zabrinjava činjenica da je ovo tek manji segment daleko razgranatijeg i maštovitijeg financijskog igrališta na kojem se igra cijeli svijet i u kojem postoji niz još sofisticiranijih mehanizama sa samo jednim ciljem - ubrati što više fiktivnog novca, (ovdje se vidi koliko je takav sustav nesvjestan realne ekonomije) i tobože osigurati svoje ulaganje.

Takvo osiguranje jednostavno ne postoji. Pad ekonomije i platežne mogućnosti mora se odraziti i na poslovanje financijskog sektora koji, još ne postoji u vlastitu svijetu odvojenu od stvarnosti. S druge strane, nije sasvim suludo pretpostaviti koliko su razni brokeri i menadžerčići svjesni činjenice da običan čovjek, vječni porezni platiša, na kraju mora platiti njihovo igranje s tuđom lovom, htio on to ili ne. Zakon od 30. srpnja ove godine omogućio je povećanje maksimalnog zaduženja savezne Vlade s 800 milijardi dolara na 10,7 bilijuna upravo radi pružanja Vladi veće mogućnosti za spašavanje tržišta.