250 godina nevidljive ruke tržišta: Hrvatski hibrid Smitha i Keynesa

Dana 11. ožujka 1776. objavljeno je Bogatstvo naroda, djelo škotskog filozofa Adama Smitha koje je zauvijek promijenilo način na koji razumijemo gospodarstvo. Prošlo je 250 godina otkako je Smith opisao mehanizme tržišta, specijalizaciju rada i zagonetnu ‘nevidljivu ruku’ — ideju da se osobni interes, u uvjetima slobodne konkurencije, pretvara u društvenu korist. 

Smith je smatrao da primarni regulator ekonomskih odnosa treba biti tržište, odnosno nevidljiva ruka tržišta, a ne država. Iako se svijet radikalno promijenio od 18. stoljeća, Smith ostaje temeljni autor za razumijevanje svega od globalne trgovine do današnje tehnološke ekonomije.

Produktivnost važnija od novca

Suština Smithove misli leži u jednostavnoj, ali dubokoj spoznaji da pravo bogatstvo ne leži u novcu, kako su tvrdili merkantilisti, nego u korisnomu radu, odnosno u produktivnosti. Produktivnost pak raste kroz podjelu rada, inovacije i otvorena tržišta. 

Smith je živio u vrijeme kada su se rađale manufakture i globalna trgovina; mi danas živimo u doba umjetne inteligencije, digitalnih platformi i tehnoloških monopola. Ipak, ista pitanja ostaju: što potiče rast? Kako organizirati tržište? Kada država smije — ili mora — intervenirati?

Usporedbe s Keynesom

Upravo tu počinje usporedba s drugim gigantom ekonomske misli: Johnom Maynardom Keynesom. Ako je Smith objasnio kako ekonomija raste kad sve funkcionira, Keynes je 160 godina kasnije objasnio što učiniti kada ništa ne funkcionira. Smith vjeruje da se tržište dugoročno vraća u ravnotežu; Keynes upozorava da može zaglaviti u krizi godinama. 

Smith tvrdi da su konkurencija i slobodna razmjena motor prosperiteta; Keynes da država mora uskočiti kada potražnja kolabira i ljudi prestanu trošiti. Smith govori o dugom roku; Keynes o spašavanju sadašnjosti.

Dva autora, dva stoljeća i dva različita svijeta — ali zajedno čine temelj moderne ekonomske politike: od slobodne trgovine i fiskalne stabilnosti do anticikličkih mjera koje smo vidjeli u pandemiji, energetskoj krizi ili inflacijskom valu.

Domaći libertarijanci i kejnzijanci

A gdje se u toj priči nalazi Hrvatska?

Danas se domaća ekonomska scena često dijeli na libertarijance i kejnzijance. Prvi zazivaju manju državu, niže poreze, deregulaciju i snažnu tržišnu utakmicu — pozivajući se na Smithove principe. Drugi zagovaraju aktivnu ulogu države, javne investicije i zaštitu ranjivih skupina — pozivajući se na Keynesa. 

Hrvatska ekonomska politika posljednjih dvadesetak godina zapravo je bila hibrid: nominalno tržišna, ali s jakom ulogom države; otvorena tržištima, ali s kronično slabom konkurencijom; fiskalno oprezna, ali s povremenim snažnim državnim intervencijama (od sanacija banaka do državnih subvencija poduzetnicima i ograničavanja cijena).

Ulaskom u eurozonu i Schengen Hrvatska je napravila snažan institucionalni iskorak — Smith bi ga pozdravio kao uklanjanje barijera, Keynes kao stabilizatora monetarnog sustava. No istodobno, hrvatska ekonomija ostaje ranjiva: visoke cijene nekretnina, koncentrirana tržišta, preslab rast produktivnosti i ovisnost o državi kod investicijskih ciklusa.

U potrazi za ravnotežom

Dvjesto i pedeset godina nakon Smitha, Hrvatska još traži svoju ravnotežu između dva pola ekonomske misli. Smith nas podsjeća da bez konkurencije i inovacije nema razvoja. Keynes nas upozorava da tržišta ponekad podbace i da država ne smije stajati po strani. A današnja Hrvatska — sa svojim malim poduzetnicima, velikim lancima, politički usmjeravanim državnim intervencijama, turističkom ovisnošću i rastućim cijenama stanova — stoji točno između njih dvojice.

Možda je to najveća pouka Smithove obljetnice: nijedan ekstrem ne funkcionira dugoročno. Potreban nam je jasniji smjer, mudrija ravnoteža i — kako bi Smith rekao — društvo u kojem slobodno tržište i pametna država rade za isti cilj: stvaranje stvarnog, održivog bogatstva.