Više od godinu dana trgovinskog rata: Tko stvarno plaća carine?

Više od godinu dana nakon što je trgovinski rat snažno uzdrmao globalna ekonomska zbivanja, ekonomisti tvrtke Coface, donose detaljan osvrt na stvarne pobjednike i gubitnike carinske ofenzive započete 2025. godine. Iako je politički narativ sugerirao da će trošak snositi strani izvoznici kroz snižavanje cijena, empirijski podaci ukazuju na suprotan trend: najveći teret prilagodbe pao je izravno na leđa američkih poduzeća.

Unutarnji pritisak na američku industriju

Podaci o cijenama uvoznih dobara pokazuju da su marže stranih izvoznika ostale gotovo netaknute, dok je indeks uvoznih cijena u 2025. porastao za 0,7 posto, što je u skladu s dugogodišnjim prosjekom i ne upućuje na masovno spuštanje cijena stranih tvrtki. S druge strane, američke tvrtke koje ovise o uvoznim inputima suočile su se s drastičnim rastom troškova. Do kraja 2025. godine, inflacija inputa u metalurškoj industriji dosegla je 20 posto, dok su sektori kućanskih uređaja i automobilske industrije bilježili poraste od devet posto odnosno osam posto. Ovakav pritisak doveo je do stagnacije bruto marži i zabrinjavajućeg porasta insolventnosti; broj stečajeva u SAD-u zadržao se na razini od 15 posto iznad prosjeka iz 2019. godine kroz tri uzastopna tromjesečja, što je prvi takav negativan niz od razdoblja pandemije.

Globalna preslagivanja i uspon 'zemalja-poveznica'

Trgovinski rat nije smanjio američki trgovinski deficit onako kako je planirano, ali je dramatično ubrzao rekonfiguraciju globalnih opskrbnih lanaca. U prvi plan su izbile 'zemlje-poveznice' koje služe kao posredničke platforme za robu koja bi inače bila izravno izvezena iz Kine u SAD.

Najekstremniji primjer ovog fenomena je Vijetnam, čiji je izvoz u SAD u 2025. godini porastao za nevjerojatnih 42 posto vrijednosno, čime je apsorbirao gotovo polovicu pada kineskog uvoza. Slični obrasci, iako u nešto manjoj mjeri, primijećeni su i kod Tajlanda. Logistički sektor također je pretrpio šokove; zbog nepredviđenih valova potražnje i smanjenih kapaciteta na transpacifičkim rutama, vozarine su u svibnju 2025. skočile za 70 posto u samo četiri tjedna, dok je ruta Šangaj – Los Angeles zabilježila vrhunac rasta od 120 posto.

Pravni kaos i budućnost trgovinskih barijera

Dodatnu dimenziju neizvjesnosti unijela je odluka Vrhovnog suda SAD-a od 20. veljače 2026., kojom su poništene carine uvedene temeljem Zakona o međunarodnim izvanrednim ekonomskim ovlastima (IEEPA). Ova odluka otvara put za potencijalni povrat čak 166 milijardi dolara američkim tvrtkama, ali administracija je već odgovorila aktivacijom novih pravnih alata, poput sekcije 122 Zakona o trgovini, kako bi uvela opće carine od 10 do 15 posto.

Ovakva pravna nestabilnost stvara okruženje u kojem gospodarski akteri ne mogu sa sigurnošću planirati dugoročne strategije. Zaključak stručnjaka je jasan: trgovinski rat ulazi u fazu 'maratona' u kojoj će sposobnost poduzeća da apsorbiraju troškove biti na izmaku, što bi moglo dovesti do snažnijeg prebacivanja inflacijskog tereta na krajnje potrošače.