Eurostat: Udio javnog duga Hrvatske i proračunski manjak u padu
Najnoviji podaci izravno pokazuju jačanje fiskalne stabilnosti Hrvatske u usporedbi s prosjekom Europske unije
Hrvatski javni dug nastavio je padati u trećem tromjesečju 2025. godine, a udio u bruto domaćem proizvodu (BDP) ponovno je zabilježio razinu ispod prosjeka eurozone, pokazuju najnoviji podaci Eurostata. Konsolidirani dug opće države na kraju rujna iznosio je 51,838 milijardi eura, što predstavlja rast u apsolutnom iznosu u odnosu na sredinu godine, ali zahvaljujući snažnom rastu BDP-a, udio javnog duga i dalje se smanjuje.
Udio javnog duga Hrvatske sada iznosi 57,2 posto BDP-a, što je značajno niže od prosjeka eurozone (88,5 posto) i Europske unije (82,1 posto). Podaci pokazuju da je Hrvatska među zemljama EU-a s nižim udjelom javnog duga, dok države poput Grčke, Italije i Francuske imaju udjele koji znatno premašuju održive granice.
Stručnjaci smatraju da smanjenje relativnog udjela javnog duga u BDP-u predstavlja pozitivan signal fiskalne stabilnosti Hrvatske, iako apsolutni iznos duga i dalje raste. To znači da i dalje postoji potreba za opreznim praćenjem financija, posebno ako bi došlo do usporavanja gospodarskog rasta ili pojave neočekivanih fiskalnih obaveza.
Proračunski manjak ostaje ispod tri posto BDP-a
Istovremeno, Hrvatska je u trećem tromjesečju 2025. godine zadržala proračunski manjak ispod referentne granice od 3 posto BDP-a, točnije na oko 2,9 posto BDP-a, pokazuju podaci Eurostata. Ovi rezultati odražavaju stabilizaciju javnih financija i kombinaciju mjera fiskalne discipline uz potporu gospodarskog oporavka.
Eurostatovi podaci pokazuju da je proračunski manjak u eurozoni u istom razdoblju iznosio oko 3,2 posto BDP-a, nešto iznad hrvatskog, dok je prosjek EU-a također bio 3,2 posto BDP-a. To potvrđuje da Hrvatska, unatoč izazovima, uspješno održava fiskalnu ravnotežu u odnosu na prosjek EU-a.
HINA navodi da smanjenje udjela javnog duga i kontroliran proračunski manjak zajedno ukazuju na jačanje fiskalne stabilnosti Hrvatske. Takvi pokazatelji sugeriraju da su mjere javne politike u kombinaciji s gospodarskim rastom omogućile održiviju strukturu javnih financija.
