Hrvatska na sporednom kolosijeku europske željeznice

Dok Europa posljednjih desetljeća ubrzano modernizira željezničku infrastrukturu, najnoviji podaci Eurostata pokazuju da Hrvatska u mnogim ključnim pokazateljima ostaje daleko iza prosjeka Europske unije. Nije to neka tajna, svi koji se voze domaćim željeznicama uglavnom su svjesni svih problema koji krase Hrvatske željeznice. Riječ je prije svega o kapacitetu pruga, ali i o digitalizaciji sustava upravljanja vlakovima koji bi u idućim desetljećima trebao postati standard europske željeznice.

Hrvatska zaostaje

Najnoviji podaci pokazuju da samo 10,5 posto željezničkih linija u Hrvatskoj ima dva ili više kolosijeka. Drugim riječima, gotovo cijela mreža i dalje se oslanja na jednokolosiječne pruge, što znatno ograničava prometni kapacitet, usporava promet i povećava mogućnost kašnjenja. U Europskoj uniji situacija je znatno drugačija. Naime, prosječno 40,8 posto željezničkih linija ima dva ili više kolosijeka, a taj se udio kontinuirano povećava još od početka 1990-ih.

Razlika je posebno vidljiva u zemljama zapadne Europe. U Belgiji više od 81 posto linija ima više kolosijeka, dok je u Nizozemskoj takvih linija više od 70 posto. Upravo takva infrastruktura omogućuje intenzivan promet putničkih i teretnih vlakova te bolju integraciju željeznice u nacionalne logističke sustave, navodi Eurostat u svom izvješću.

Zaostajemo i u sigurnosti

No modernizacija europske željeznice danas se ne svodi samo na dodatne kolosijeke. Sve važniju ulogu ima digitalizacija upravljanja prometom, a u središtu te transformacije nalazi se sustav European Train Control System (ETCS). Riječ je o standardiziranom digitalnom sustavu koji automatski nadzire  brzinu i kretanje vlakova, povećava sigurnost i omogućuje da vlakovi bez tehničkih prepreka prometuju između različitih država. Cilj je postupno zamijeniti desetke različitih nacionalnih signalizacijskih sustava jedinstvenim europskim standardom.

A tu Hrvatska zaostaje još i više. Prema Eurostatovim podacima, ETCS je instaliran na oko tri posto hrvatske željezničke mreže što znači da se nalazimo među državama s najmanjim stupnjem uvođenja tog sustava u Europskoj uniji. Za usporedbu, Luksemburg je već opremio cijelu svoju mrežu ETCS-om, dok Belgija ima više od 90 posto linija pokrivenih tim sustavom, a u Danskoj je već više od polovice mreže digitalizirano prema tom standardu.

Pritom ključni jaz nije samo u postotku, već u tehnološkoj generaciji. Dok se u Hrvatskoj tek sramežljivo uvode osnovne razine, europski standard postaje ETCS Level 2. Za razliku od dosadašnjih sustava, Level 2 u potpunosti eliminira potrebu za fizičkom signalizacijom uz prugu, semafori postaju suvišni jer se komunikacija s vlakom odvija digitalno, putem radijskih signala. Osim sigurnosti, Level 2 donosi i dramatično povećanje propusne moći pruga, jer omogućuje vlakovima da voze u znatno kraćim razmacima, što povećava kapacitet postojeće infrastrukture bez postavljanja jednog jedinog novog praga.

Razlog za snažan europski poticaj uvođenju ETCS-a, a posebno njegove napredne druge razine, nije dakle samo sigurnost nego i interoperabilnost. Teretni vlak koji danas prelazi više europskih država često mora mijenjati lokomotive ili opremu zbog različitih nacionalnih sustava signalizacije. Digitalni standard bi trebao ukloniti takve barijere i omogućiti stvaranje jedinstvenog europskog željezničkog prostora, u kojem bi hrvatski pravci, umjesto izoliranih otoka, postali digitalno integrirane magistrale.

Manje pruga

Međutim, iako raste sigurnost i broj kolosijeka, podaci Eurostata pokazuju da se europska željeznička mreža u posljednjih tridesetak godina ipak smanjila, i to za 7,9 posto, u razdoblju od 1990. do 2026. godine. Godine 1990. mreža je imala više od 220 tisuća kilometara, dok je danas oko 201 tisuću kilometara jer su mnoge slabije korištene regionalne linije zatvorene su ili napuštene.

Najveći pad zabilježen je u Poljskoj (-25,2%), Latviji (-23,6%), Francuskoj (-19,9%) i Njemačkoj (-11,8%), dok se mreža značajno proširila u Španjolskoj (+12,2%), prvenstveno zbog izgradnje brzih pruga, te u Estoniji (+14,1%) i Nizozemskoj (+9,5%).

Elektrifikacija u zamahu

S druge strane, ono što je ostalo postupno se modernizira. Sve je više dvokolosiječnih linija, elektrificiranih pruga i brzih željezničkih koridora. Elektrifikacija je danas prisutna na više od polovice europske željezničke mreže, dok se mreža brzih pruga snažno širi, osobito u Španjolskoj i Francuskoj. Postotak elektrificiranih pruga u EU porastao je s 39,9 posto u 1990. na 57,6 posto u 2024. godini. Najviši udio elektrificiranih pruga imaju Luksemburg (96,7%) i Belgija (88,0%), dok je Švicarska, kao članica EFTA-e, gotovo je potpuno elektrificirana (99,8%).

Takva transformacija jasno pokazuje smjer u kojem Europa želi razvijati željeznicu. Manje zastarjelih lokalnih linija, a više modernih, brzih i digitalno upravljanih koridora koji mogu konkurirati cestovnom i zračnom prometu. Željeznica u toj strategiji ima i važnu ulogu u smanjenju emisija stakleničkih plinova, jer se smatra jednim od energetski najučinkovitijih oblika prijevoza.

U tom kontekstu položaj Hrvatske postaje posebno zanimljiv. Zemlja se nalazi na nekoliko važnih europskih prometnih pravaca koji povezuju srednju Europu s Jadranom i jugoistokom kontinenta. No infrastruktura na tim koridorima još uvijek je u velikoj mjeri zastarjela i kapacitetom ograničena. Zato se modernizacija željezničke mreže posljednjih godina sve više povezuje s europskim fondovima i projektima na transeuropskoj prometnoj mreži. Uvođenje ETCS-a, elektrifikacija i izgradnja dodatnih kolosijeka na glavnim pravcima trebali bi postupno ukloniti neka od ključnih uskih grla.

Hoće li to biti dovoljno da Hrvatska uhvati korak s ostatkom Europe, ovisit će ponajprije o brzini realizacije projekata. Jer dok se u dijelu Europe vlakovi već voze digitalno upravljanim koridorima velikih kapaciteta, velik dio hrvatske mreže još uvijek funkcionira na infrastrukturi koja je projektirana za željeznicu nekog drugog vremena. A o prijelazima željezničkih pruga nećemo ni trošiti riječi. Zaostali, pokvareni, ne automatizirani s čovjekom u kućici koji 2026. gleda kroz prozor i spušta ili diže rampu.