Kao i tvrtke, i kultura djeluje prema ekonomskim i tržišnim zakonitostima

Svečanim koncertom 'Glazbeni te zove' u zagrebačkom HNK-u 14. siječnja, za koji se tražila karta više i koji je na svjetla pozornice osim klasične glazbe doveo i organizatora Hrvatski glazbeni zavod (HGZ), počelo je obilježavanje 200 godina HGZ-a, što je i glavni povod za razgovor o transformaciji jedne od najstarijih kulturnih institucija u Hrvatskoj, koja je pretrpjela veliku štetu u potresu i koja je u završnoj fazi obnove. Unatoč tomu što se u matičnoj zgradi Zavoda glazba ne čuje od teških građevinskih radova, to ne znači da je budućnost te institucije upitna i da glazbe nema ili neće biti, naprotiv, ističu uglas Romana Matanovac Vučković, predsjednica Zavoda, i Boris Trupčević, HGZ-ov direktor i dugogodišnji medijski menadžer. Zavod ne samo da ima budućnost već je ona svjetlija nego ikad. Ideja ne manjka, HZG će nastaviti biti epicentar kulturnog i glazbenog života Zagreba i Hrvatske te činiti glazbu, posebno klasičnu, neizostavnim elementom svakodnevnog života, a bit će i poslovnih iskoraka, pogotovo prema poslovnoj zajednici.

HGZ se obnavlja i još neko vrijeme neće raditi, no kad obnova bude gotova, očekivanja su velika. Što to znači za poslovanje, koliko je izazovno uskladiti umjetničku autonomiju s financijskim i organizacijskim realnostima, osobito u uvjetima rasta troškova i drugih izazova u financiranju kulture?

Matanovac Vučković: – Vrlo je izazovno uskladiti umjetničku autonomiju s financijskim i organizacijskim realnostima. Zato sagledavamo sve okolnosti HGZ-ova djelovanja i promoviramo suvremene modele uključivanja klasične glazbe u kulturne usluge i proizvode za poslovnu zajednicu i široko građanstvo. Širenje ljubavi prema klasičnoj glazbi u svim porama svakodnevice i stvaranje potrebe za proizvodima koji počivaju na glazbenim sadržajima može biti jedan od inovativnih načina kako ostvariti financijsku održivost te istodobno ne izgubiti umjetničku izvrsnost.

Već svjedočimo da se HGZ sve više otvara javnom prostoru i novim formatima. Je li to odgovor na promjene u publici ili dio šire vizije redefiniranja uloge klasične glazbe u društvu?

Matanovac Vučković: – Mi svakako imamo velike ambicije, među njima je redefiniranje uloge klasične glazbe u društvu. Moramo se kao društvo zapitati kakvu kvalitetu života i doživljaja želimo. Želimo li da buduće generacije poznaju ljudsko stvaralaštvo i ljudsku kreativnost, želimo li da novi naraštaji iz sebe izvlače izvrsnost, da ne budu obični konzumenti proizvoda umjetne inteligencije? Ako je odgovor pozitivan, a vjerujem da kod većine građanstva jest, onda mislimo da klasična glazba mora postati neizostavan dio suvremenog života, u svim svojim oblicima. Uobičajeno je slušati klasične koncerte, ali nećemo bježati ni od novih formata glazbenih proizvoda za djecu, glazbenih team buildinga, uvrštavanja glazbe u suvremene oblike rada u psihologiji i slično.

Koliko je HGZ-u važno međunarodno pozicioniranje i privlačenje međunarodne publike? Je li to bio povod za suradnju sa zračnom lukom u Zagrebu, gdje je na putničkom terminalu postavljen klavir iz HGZ-ova fundusa na kojem mogu zasvirati i putnici?

Matanovac Vučković: – Međunarodna publika posebno je zanimljiva za HGZ. Želimo se pozicionirati kao mjesto koje će svaki turist, posjetitelj Zagreba, već unaprijed odrediti kao mjesto koje mora posjetiti za vrijeme svojeg boravka u našem gradu. Događaji u HGZ-u stoga moraju biti dizajnirani i za tu publiku. Tu ističemo da ćemo našu bogatu baštinu koja se čuva u HGZ-u na poseban način predstaviti suvremenim tehnologijama u cijeloj HGZ-ovoj zgradi. Pripremamo posebne vođene turističke posjete HGZ-ovoj palači.

Može li kulturna institucija poput Zavoda, ali i svaka druga, dugoročno ostati relevantna bez snažnoga menadžerskog i organizacijskog iskoraka, uz umjetnički sadržaj?

Matanovac Vučković: – Ne može, zato sam i imala posebnu želju i zadaću da nam se u rukovođenju HGZ-om pridruži osoba s ogromnim menadžerskim iskustvom u realnom sektoru, ali ipak posebno kreativna i fleksibilna, tako da može i zna spojiti kreativni, umjetnički, kulturni i poslovni svijet. Mislim da je angažman Borisa Trupčevića u HGZ-u taj snažan iskorak. On nije običan menadžer, već menadžer kakvog trebamo u kulturi.