Klub ultra-bogatih u Europi narastao za 26 posto u pet godina

Europski klub ultra-bogatih u posljednjih par godina raste brzo i tiho. Prema Izvješću o bogatstvu za 2026. koje objavljuje konzultantska kuća Knight Frank, broj osoba s neto imovinom od najmanje 30 milijuna dolara, koji su u stručnoj terminologiji poznati kao ultra-high-net-worth individuals ili UHNWI, porastao je u Europi za 26 posto u samo pet godina.

To znači da je između 2021. i 2026. u taj ekskluzivni krug ušlo 37.428 novih članova, pa kontinent danas broji ukupno 183.953 takvih pojedinaca, u usporedbi s 146.525 koliko ih je bilo 2021.

Globalno gledano, više od 710.000 ljudi raspolaže imovinom iznad te granice, a gotovo četvrtina njih, točno 25,8 posto trenutno živi u Europi.

Njemačka predvodi

Njemačka je europski prvak po broju ultra-bogatih s 38.215 osobom s imovinom vrijednijom od 30 milijuna eura. Slijede je Ujedinjeno Kraljevstvo s 27.876 i Francuska s 21.528. Nijedna druga europska zemlja ne prelazi granicu od 20 tisuća. Švicarska broji 17.692, a Italija 15.433 takvih pojedinaca.

Nakon pet najvećih, brojke naglo padaju. Španjolska, jedna od najvećih europskih ekonomija, ima 9.186 ultra-bogatih. Švedska ih broji 6.845, Nizozemska 5.077. Danska (4.657), Turska (4.208), Austrija (4.188) i Poljska (3.017) nalaze se nešto niže. Norveška bilježi 2.460, Češka 2.270, Irska 2.196, Portugal 2.187 i Finska 1.317. Sve ostale europske zemlje ostaju ispod tisuću. Rusija, koja se nalazi izvan EU-a, broji 8.399 ultra-bogatih, po podacima konzultantske kuće Knight Frank.

Po apsolutnom rastu u promatranom petogodišnjem razdoblju, Njemačka je daleko ispred svih dodajući 9.273 novih članova u taj klub bogatih. Slijede je Švicarska s 4.968, Francuska s 3.781 i Ujedinjeno Kraljevstvo s 3.005 novih ultra-bogatih. Italija je dodala 2.886, Španjolska 2.708, Turska 2.034 i Poljska 1.575.

No apsolutni brojevi otkrivaju samo dio slike. Kada se gleda relativni rast, dinamika je posve drugačija i govori o dubokim strukturnim promjenama u manje razvijenim europskim ekonomijama. Poljska je po tom kriteriju prvakinja jer se njena populacija ultra-bogatih i više nego udvostručila, porastavši za 109 posto. Turska je zabilježila rast od 94 posto, a Rumunjska od 93 posto, što znači da su obje tik ispod praga udvostručavanja. Grčka, Češka i Portugal svaka su porasle za najmanje 50 posto.

Među velikim ekonomijama, Španjolska je porasla za 42 posto, Njemačka za 32, Italija za 23, a Francuska za 21 posto. Ujedinjeno Kraljevstvo zabilježilo je najslabiji rast od svih velikih ekonomija,  svega 12 posto, dok je Švedska, unatoč solidnim apsolutnim brojevima, imala najniži relativni rast od svih zemalja u skupini, tek 8 posto.

Bogatstvo se geografski širi, ali i dalje gravitira prema nekoliko središta

Izvješće Knight Frank napominje kako 'Europa bilježi snažne rezultate, pri čemu Švedska, Rumunjska i Grčka ostvaruju robusne dobitke. Slika je takva da se bogatstvo geografski širi, čak i dok se nastavlja koncentrirati u malom broju globalnih sila'.

Međutim, globalni kontekst smješta europske brojke u perspektivu. SAD ostaje daleko ispred svih sa 387.422 ultra-bogatih, više nego svi europski ukupno. Liam Bailey, globalni direktor istraživanja u Knight Franku, najavu izvješća opisao je kao jednu od najznačajnijih preraspodjela globalnog bogatstva u modernoj povijesti.

- SAD ostaje dominantni motor, no sve više snage dolazi iz Indije i grupe brzo sazrijevajućih ekonomija koje sada oblikuju globalni krajolik - rekao je.

Porezi i regulacija tjeraju bogataše u pokret

Iza statistike krije se i važan geopolitički obrazac. Izvješće upozorava da rastuće porezno opterećenje i sve stroži regulatorni okviri ubrzavaju globalnu mobilnost bogatstva. Ultra-bogati sve češće organiziraju svoje živote raspoređene između više jurisdikcija, a obiteljski uredi aktivno upravljaju poreznim, životnim i političkim rizicima. Trend nije nov, ali se intenzivira i predstavlja izazov za vlade koje se nadaju zadržati ili privući kapital. Paralelno s rastom ultra-bogatih, raste i broj milijardera diljem svijeta, uključujući i Europu, što zajedno crta sliku kontinenta koji se ekonomski diferencira brže nego što to površinska statistika odaje.