Može li 'trgovinski pakt stoljeća' uništiti europske poljoprivrednike?

Miris dima, buka traktora i kiša poljoprivrednih proizvoda, jaja i krumpira po policijskim kordonima, tako je izgledala kulisa posljednjeg summita čelnika EU u Bruxellesu. Tisuće farmera pretvorile su srce Europe u bojno polje, šaljući jasnu poruku koja bi se mogla sažeti u jednoj rečenici, 'Nećemo biti žrtveno janje slobodne trgovine.'

Povod ovom gnjevu je sporazum s blokom Mercosur (Brazil, Argentina, Urugvaj, Paragvaj), projekt koji se u ladicama birokrata kiseli već 25 godina. Da je potpisan, stvorio bi zonu slobodne trgovine koja obuhvaća 700 do 800 milijuna ljudi i četvrtinu svjetskog BDP-a. No, potpis koji se očekivao ovog vikenda u Brazilu, ipak je odgođen za siječanj.

Dvostruki standardi 

Srž problema za europske farmere nije sama trgovina, već ono što poljoprivrednici nazivaju 'nelojalnom konkurencijom'. Dok Bruxelles poljoprivrednike u EU guši sve strožim ekološkim propisima, zabranama pesticida i visokim standardima dobrobiti životinja, Mercosur nudi proizvode uzgojene po znatno labavijim pravilima.

- Nije normalno da uvozimo meso od onih koji ne poštuju ista pravila. Mi imamo planinu propisa, a oni ništa, a EU ih i dalje želi prigrliti - izjavio je jedan od prosvjednika. Upravo je ta recipročnost postala ključna riječ u političkim krugovima.

U prijevodu, poljoprivrednici strahuju od pritiska na cijene i marže u sektorima gdje EU i bez Mercosura jedva balansira između zelene agende i održive proizvodnje.

Meloni kao 'jezičac na vagi'

Iako je francuski predsjednik Emmanuel Macron godinama bio najglasniji protivnik sporazuma, tvrdeći da računica 'jednostavno ne štima', pravu prekretnicu donijela je Italija. Premijerka Giorgia Meloni povukla je kočnicu, tražeći adekvatna recipročna jamstva za talijanski poljoprivredni sektor.

Njezin potez bio je presudan. Da bi predsjednica Komisije Ursula von der Leyen dobila zeleno svjetlo za potpis, potrebno joj je slaganje kvalificirane većine, znači 55 posto država članica i 65 posto stanovništva EU-a. Uz Italiju na strani Francuske, Poljske, Austrije i Irske, zagovornici sporazuma izgubili su potrebnu većinu. Von der Leyen je bila prisiljena odgoditi put u Brazil, a potpisivanje pomaknuto za siječanj.

Između Washingtona i Pekinga

Njemački kancelar Friedrich Merz smatra da je odgađanje sporazuma opasno kockanje s ugledom Unije, ali njegova industrija, posebno autoindustrija, vapi za novim tržištima, pa nije čudno da Merz drži takav stav.

- Ako EU želi ostati vjerodostojna u globalnoj trgovini, odluke se moraju donijeti sada - poručio je Merz. Logika Berlina je jasna, u trenutku kada SAD pod Donaldom Trumpom pojačava protekcionizam i uvodi carine, a Kina agresivno širi svoj utjecaj u Latinskoj Americi, Europa si ne smije dopustiti luksuz izolacije.

Analitičari upozoravaju da bi propast dogovora gurnula latinoameričke ekonomije izravno u naručje Pekinga. Latinska Amerika je bogata kritičnim sirovinama potrebnim za zelenu tranziciju, a Mercosur je prilika da EU osigura alternativne lance opskrbe, smatraju analitičari.

Lula gubi strpljenje, Milei vidi proboj

S druge strane Atlantika, raspoloženje varira od frustracije do borbenosti. Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva stavio je svoj diplomatski kredibilitet na kocku.

- Ako ne potpišemo sada, dok sam ja predsjednik, Brazil više neće sklapati nikakve sporazume – rekao je Lula.

Zanimljivo je da se u ovoj točki Lula slaže sa svojim ideološkim neprijateljem, argentinskim libertarijancem Javierom Mileijem. Milei, inače saveznik Trumpa, Mercosur vidi kao 'koplje kojim će Argentina probiti globalna tržišta.'

Odgoda do siječnja kupuje vrijeme za 'kozmetičke promjene' u tekstu sporazuma, dodatne klauzule o zaštiti okoliša i strože inspekcije u lukama. Međutim, duboki jaz između vizije Europe kao globalnog trgovinskog igrača i zaštite njezinih ruralnih temelja ostaje.

Poljoprivrednici ne traže samo rečenicu o standardima, nego dokaz da će inspekcije, kontrole i zaštitne klauzule raditi brzo i bez političkog kalkuliranja. Ako Bruxelles ne uspije uvjeriti svoje farmere (i Rim i Pariz) da su zaštićeni, Mercosur bi mogao postati najveći simbol europske nemoći. U svijetu koji se ubrzano dijeli na blokove, 'stara dama' Europa ne smije zaboraviti da u trgovinskim ratovima oni koji predugo oklijevaju obično završe na jelovniku onih koji su brži.