Nada za štediše Ljubljanske banke: dogovor koji je čekao 22 godine

Hrvatski i slovenski ministar financija dogovorili su se 13. veljače 1995. da Ljubljanska banka treba što prije hrvatskim štedišama vratiti deviznu štednju. Bila je to nova nada za tisuće štediša koji pune četiri godine, od raspada Jugoslavije, nisu mogli doći do svojih deviza zarobljenih u Ljubljanskoj banci.  

Zagrebačka filijala te banke i prije formalnog raspada države počela je ograničavati, a potom i obustavila isplatu devizne štednje. Ispred banke stvarali su se dugi redovi očajnika koji su pokušavali podići devize, prenijeti štednju u hrvatske banke, ili bar dobiti potvrde o stanju svojih računa. 

U ratno doba ta je priča bila u drugome planu, ali je Hrvatska ipak tu štednju priznala kao javni dug i isplaćivala novac kroz obveznice s desetogodišnjim rokovima, što je znatno obezvrijedilo isplatu u godišnjim rokovima. Primjerice, zadnja rata od 1000 DEM realno je vrijedila 80-ak DEM. Na taj je način riješeno oko 560 milijuna DEM duga. 

Ministri Mitja Gaspari i Božo Prka u Otočecu ob Krki dogovorili su povrat preostalih 309 milijuna DEM duga, ali za realizaciju tog dogovora trebalo je pričekati još 20 godina. 

Slovenija je, naime, ubrzo promijenila stav i tvrdila da pitanje stare devizne štednje nije obveza Ljubljanske banke i Slovenije, nego je to pitanje sukcesije. Imovina Ljubljanske banke prenesena na Novu Ljubljansku banku (NLB), a obveze prema štedišama izvan Slovenije ostale su u “staroj” banci bez realne imovine. Dok su hrvatski štediše i banke pokretali parnice protiv Ljubljanske banke, Slovenija je zakonski štitila NLB od ovrha. 

U istu zamku bili su uhvaćeni štediše Ljubljanske banke i Beogradske Invest banke u BiH. Upravo su oni podnijeli tužbu Europskom sudu za ljudska prava, koji je 2012. dao za pravo štedišama izvan Slovenije, odnosno izvan Srbije. Nakon žalbi, ESLJP 2014. potvrđuje ranije odluke.

U lipnju 2015. Slovenija donosi Zakon o izvršenju presude i objavljuje javni poziv štedišama. Sljedeće dvije godine štediše podnose zahtjeve. Do kraja 2016. hrvatskim štedišama i njihovim nasljednicima isplaćeno je više od 100 milijuna eura.

Dakle, od 'dogovora' u Otočcu do povrata prošle su 22 godine, a od blokade računa punih 26 godina.