Naplata kasni do 60 dana, više od polovice EU tvrtki u problemu

Kašnjenje plaćanja jedan je od najvećih i najtrajnijih problema poslovanja ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj Europskoj uniji, vrući krumpir kojeg ni državne ni europske politike ne mogu iskorijeniti. I dok mali poduzetnici i dobavljači čekaju svoj novac po 60, 90 ili čak 120 dana, europski zakon koji bi uveo red već gotovo dvije godine stoji zaglavljen u institucionalnom trokutu: između Europskog parlamenta, Vijeća EU-a i snažnih poslovnih lobija.

No tema je ponovno u fokusu europske javnosti nakon što je Europska komisija objavila djelomične rezultate ankete, provedene između srpnja i rujna 2025. na uzorku od više od 3.500 poduzeća. A rezultati potvrđuju ono što je u Hrvatskoj odavno svakodnevica: kašnjenje plaćanja ozbiljno ugrožava likvidnost, investicije i opstanak malih i srednjih poduzeća.

Kašnjenja i do 60 dana

Pa se tako u priopćenju navodi da više od polovice ispitanih tvrtki ističe da su kasna plaćanja sustavan, a ne izniman problem, te da rokovi u poslovnim transakcijama često prelaze 60 dana. Posebno su pogođena mala poduzeća, koja zbog ograničenog pristupa financiranju kašnjenja izravno osjećaju kroz probleme s likvidnošću, odgodu investicija i rast troškova financiranja.

Iako se u praksi kašnjenje često opravdava 'poslovnim običajima', velik dio ispitanika navodi da se radi o sustavnom prebacivanju financijskog tereta na slabije pregovaračke strane. Anketa pokazuje i da značajan dio poslovne zajednice podržava jasnije i strože rokove plaćanja, uključujući automatsku primjenu zateznih kamata i naknada, jer bi to smanjilo sivu zonu i asimetriju moći u lancima dobave.

No, dok mali i srednji poduzetnici traže disciplinu, dio velikih kompanija i financijskog sektora upozorava da bi stroga ograničenja mogla poremetiti postojeće modele financiranja i fleksibilnost ugovornih odnosa.

Javni sektor - hrvatski problem

Upravo zbog takvih praksi Europska komisija predložila je novu Uredbu o borbi protiv kašnjenja plaćanja, s jasnim pravilima: maksimalni rok plaćanja od 30 dana, automatske zatezne kamate i manje prostora za 'dobrovoljne' iznimke. Europski parlament je taj pristup podržao još u travnju 2024., uz argument da bez financijske discipline nema ni jedinstvenog tržišta.

No prijedlog je zapeo u Vijeće Europske unije, gdje države članice pod snažnim pritiskom poslovnih lobija odbijaju prihvatiti stroga, obvezujuća pravila. Argumenti su poznati: potreba za fleksibilnošću, različite poslovne prakse po sektorima, strah od udara na financiranje lanaca dobave i, nimalo nevažno, nelagoda dijela javnog sektora koji bi i sam morao početi plaćati na vrijeme. 

Crvena linija

Za Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO) to je crvena linija. IMCO je upravo ponovno otvorio tu temu i  poručio da kašnjenje plaćanja nije tehničko pitanje, već pitanje ravnoteže moći na tržištu. Odbor, poručili su, nastavlja koristiti sve instrumente koji su mu na raspolaganju, od političkog pritiska na Europsku komisiju, preko javnih rasprava i saslušanja, do stalnog vraćanja teme na dnevni red Parlamenta, kako bi pitanje kašnjenja plaćanja ostalo vidljivo i politički neugodno.

Cilj je jasan: prisiliti države članice u Vijeću EU-a da se izjasne žele li stvarnu financijsku disciplinu na jedinstvenom tržištu ili su spremne tolerirati model u kojem se likvidnost malih poduzeća koristi kao amortizer sustava.