Svoje ključne pozicije za jačanje gospodarstva od 2024. do 2028. godine HUP je objavio nedavno, ali sa sektorskim detaljima (prije svega onim strateškim) izaći će na Danu poduzetnika 26. rujna. No, teško da će biti većih iznenađenja u odnosu na prezentirane preporuke s kojima poslodavci, među ostalim, žele porezno rasterećenje rada, novi Zakon o radu, smanjenje PDV-a u ugostiteljstvu na 13 posto. Kažu kako bi prihvaćanje i realiziranje njihovih prijedloga osiguralo ubrzanje rasta BDP-a, dosezanje standarda građana Europske unije (sada smo na 76 posto prosjeka), više plaće, veću stopu zaposlenosti, rast izvoza, ulaganja, inovacija i razvoj cijeloga društva.
Je li tome tako priupitali smo ekonomiste ‘staroga‘ kova koji češće gledaju šire i strateški nego li isključivo poduzetnički. Ekonomisti Ljubo Jurčić (Ekonomski fakultet Zagreb) i Damir Novotny (Sveučiliše Algebra Bernays) slažu se kako su svi HUP-ovi prijedlozi – normalni, uobičajeni, zdravorazumski i očekivani. U normalnoj zemlji takvo što se uopće ne bi trebalo ni navoditi. Slažu se i kako se sve to, s finijim varijantama, predlaže praktički od osamostaljenja. I tu slaganje s preporukama staje.
Obojica misle kako bi bilo znatno važnije i korisnije da i realni sektor, a ne samo struka, traži prije svega uređeni okvir unutar kojega će se poduzetnicima omogućiti da bustaju BDP.
– Preslagivanje poreza stara je priča o raspodjeli kolača, pri čemu opet nema predložene politike kako taj kolač uvećati. Osim toga, realni je sektor fokusiran na kratko razdoblje, ne dulje od pet godina, pri čemu im je važno da se država fokusira na ono što će gurati njihove proizvode i usluge. A zadatak je države dugoročno razmišljanje unutar barem desetljeća. Napretka nema sa starim idejama, a sve što HUP predlaže zapravo su stare ideje i prijedlozi. Nama treba inovativnost razmišljanja i prijedloga, no to ionako nije zadatak poslodavaca nego institucija i države. Ona mora znati kakvu strukturu ekonomije želi u idućem desetljeću, s kakvim tehnologijama i s kojim radnicima. Tek tada onda može podešavati recimo Zakon o radu ili Zakon o strancima, bez toga se samo, bez smisla, usklađuje s procesima koji se spontano događaju – misli Jurčić.
Novotny kaže kako su svi prijedlozi ‘u ništa‘ zbog temeljne činjenice da Hrvatskoj kronično nedostaje – kapitalizam!
– Najprije treba promijeniti ekonomski sustav i učiniti ga što sličnijim europodručju. Dio institucija i djelovanja već jest usmjeren, recimo monetarna politika ECB-u, ali fikskalna politika nije, a s pritiskanjem mastriških kriterija ipak nas prisiljavanju da u nekim okvirima smanjujemo potrošnju. Država jednostavno ima prevelik udjel u ekonomiji. U vlasništvu ima više od tisuću poduzeća iako iz bliskih primjera Slovenije i Austrije može preslikati model rješavanja takvog portfelja. Slovenska država u vlasništvu ima svega pet do šest tvrtki pri čemu je upravljanje njima potpuno profesionalizirano i politika se ne upliće. Od predloženih mjera bilo bi bolje kada bi HUP inzistirao na stvaranju kapitalističkog ekonomskog sustava u kojemu je onda nemjerljivo lakše podešavati porezne ili bilo koje druge finese.
Koliko je to ozbiljan problem pokazuje i alokacija europskih sredstava. 20-ak milijardi iz EU fondova vlast je itekako usmjeravala političkim odlukama i većinu na državnoj razini. Od 10 milijardi eura iz NPOO-a poduzetnici su dobili jedva 200 milijuna, premalo je povukla i lokalna samouprava, većina je završila u državnim projektima. Vlada još pleše između kapitalizma i socijalističkog sustava vječne potražnje za tzv. pravdom umjesto da širi tržišne slobode. Zato nema novih poduzetnika, zato nema novih ideja niti novih proizvoda koje država niti ne pčotiče. U Austriji ako imate dobru ideju odmah dobijete pola milijarde eura. Zato su preporuke HUP-a površne, a ne suštinske, jer ništa od preporuka neće ojačati kapitalizam niti stvoriti dodanu vrijednost – uvjeren je Novotny.
Jurčić dodaje kako je problem i to što HUP gleda kratkoročni horizont, primjerice kod poreznih izmjena nema analize realokacije i redistribucije. – Znanost gleda dublje i šire, jer su porezi složeni sustav. Upravo zato što nije gledala dugoročno država nije mogla predvidjeti posljedice paušalnog poreza na turizam, recimo, na tržište nekretnina. Sve se odluke donose linijom manjeg otpora, na takav način i HUP promatra probleme. Prijedlozi idu u smjeru trenutnih problema u pojedinim područjima, no nema analize posljedica. Doduše, to i nije zadaća poslodavaca nego države koja to nikada nije ni radila – zaključuje Jurčić.
Da porezi nisu igračka s kojom se igra svako malo i parcijalno misli i Novotny koji opet veli kako bismo mogli preslikati slovenski model. – Slovenci su sustav uredili prije gotovo 20 godina i otad ga ne diraju kao ni Austrijaci gdje je PDV 20 odnosno 22 posto. Također imaju jednu, sniženu stopu za svu hranu i to je to. Trebamo jednom definirati izravne poreze poput poreza na dohodak, dobit i imovinu u pustiti da se realni sektor navikne. Da nam je sustav loš, nekonzistentan, uz prečeste izmjene i preveliku presiju pokazala je i nedavna studija Europskoga parlamenta koja je pokazala da najveću poreznu evaziju bilježe Turska s 32 posto udjela sive ekonomije i Hrvatska s 30 posto. U turizmu je to čak i više, oko 40 posto. U Sloveniji samo sedam posto! To je suštinski problem, a ne pojedine stope poreza na dohodak ili iznimke PDV-a. HUP opet predlaže parcijalne stvari umjesto da se zalaže za cjelovitu preobrazbu, to ne vidim u njihovim preporukama – zaključuje Novotny.
Da, HUP-ove se preporuke odnose na pojedine segmente poslovanja, no cjelovita slika ionako nije njihova zadaća. Veći dio preporuka ne bi nikada ni ugledao svjetlo dana da je država izvukla prste s tržišta, uredila okvir, smanjila ukupnu presiju (poreznu i administrativnu), pojednostavila sustav, privatizirala što treba i EU novac većim dijelom skrenula u privatna dvorišta.
Trideset godina nakon osamostaljenja Hrvatska sve to još nema. Srećom, fizika je na našoj strani, pa u očekivanju pobrojanoga ekonomija inercijom vozi sama.