Pametni uređaji u domu mogu biti meta hakera: Ovi su najranjiviji

Pametni televizor u dnevnoj sobi, kamera koja nadzire ulaz, sat koji prati kretanje, spavanje i sva ostala čuda koja proizvodi vaše tijelo, hladnjak spojen na internet, zvučnik koji čeka glasovnu naredbu, pa čak i obična pametna žarulja. Sve su to postali pametni uređaji koje smo dobrovoljno unijeli u svoje domove, sve kako bi nam život bio jednostavniji i lakši, jer zna se da se bez pametne žarulje danas ne može?! Svi su ti uređaji, osim što nam olakšavaju svakodnevni život, postali i nova vrsta oružja, onoga podatkovnog.

Tehnološke kompanije obožavaju skupljati podatke korisnika, pa tako svi ti pametni uređaji skeniraju što gledamo, gdje se krećemo, što jedemo i slušamo, a novi kibernetički kriminalci jedva čekaju takve podatke koje poslije nekome mogu i prodati. Svi ti uređaji uglavnom su loše zaštićeni i lako ih je pretvoriti u velike tzv. zombi-mreže. Granica između praktične tehnologije i sigurnosnog rizika u posljednje se dvije godine zato stanjila do te mjere da je stručnjaci više ne smatraju teoretskim pitanjem, nego svakodnevnom prijetnjom.

Polemika zbog TV-a

Povod za ponovno propitivanje te granice bila je afera oko LG-jevih pametnih televizora. Tehnološki kanal na YouTubeu 'Gamers Nexus' objavio je istragu prema kojoj televizori navodno prate uređaje na kućnoj mreži i prikupljaju podatke čak i kada je ekran ugašen, što je pokrenulo val optužbi da nas televizori diskretno prisluškuju. LG je najteže optužbe demantirao, tvrdeći da njegovi uređaji ne snimaju i ne šalju kontinuirano razgovore korisnika, no istodobno je potvrdio da televizori upotrebljavaju tehnologiju prepoznavanja sadržaja i komuniciraju s drugim uređajima u kući.

Samsung je još 2015. upozorio korisnike da ne raspravljaju o osjetljivim temama pred televizorom. Bilo je to rano priznanje da uređaji u dnevnoj sobi slušaju više nego što mislimo

Industrija to naziva svetom personalizacijom, jer prepoznavanje onoga što gledate omogućuje bolje preporuke i prilagođeno oglašavanje. Za korisnika je to praktično, ako vas ne živiciraju reklame, za proizvođače izvor podataka vrijedan milijarde, ali isti mehanizam otvara pitanje tko sve može doći do tih informacija i gdje prestaje usluga, a počinje nadzor.

Marko Gulan, stručnjak za kibernetičku sigurnost, kaže da linija između personalizacije i nadzora zapravo nije tehnička, nego ugovorna. Personalizacija je, objašnjava, kad podatak ostaje unutar usluge za koju ste se svjesno prijavili, a nadzor počinje onog trenutka kad se ti isti podaci, bez odvojenog pristanka, povežu s drugim uređajima poput mobitela ili oglasnog identifikatora, ili kad se prodaju trećim stranama. Podsjeća i da je Samsung još 2015. upozorio korisnike da ne raspravljaju o osjetljivim temama pred televizorom, što danas zvuči kao kuriozitet, no zapravo je bilo rano priznanje da uređaji u dnevnoj sobi slušaju više nego što mislimo.