Kupac na dražbi ključne parcele PAN-a ispostavio se kao tvrtka povezana s bivšim vlasnikom tvornice, koja je ujedno i najveći vjerovnik u stečaju
Dražba nekretnina nekadašnjeg giganta PAN – Tvornice papira Zagreb, o kojoj smo pisali u travnju ove godine, dobila je ishod koji cijelom slučaju daje novu dimenziju. Na elektroničku javnu dražbu koju je provela FINA stigla je samo jedna ponuda, i to upravo od tvrtke Mikulić Nekretnine d.o.o., čiji je vlasnik Marijan Mikulić, sin Marinka Mikulića, osnivača i dugogodišnjeg direktora PAN grupe čija je propast dovela do stečaja koji traje već devet godina.
Riječ je o središnjoj i najvrjednijoj nekretnini iz prodajnog paketa, parceli uz Radničku cestu koja obuhvaća zgradu tlocrtne površine 57 četvornih metara i pašnjak od 26.002 četvorna metra, ukupne površine 26.059 kvadrata. Nekretnina je procijenjena na 7.035.925 eura, a Mikulić Nekretnine ju je dobila za 5.301.925 eura, dakle u prvom krugu dražbe koji je počinjao na 75 posto procijenjene vrijednosti. Trgovački sud u Zagrebu 20. srpnja donio je rješenje o dosudi kojim je kupcu nekretnina i dodijeljena.
Rješenje se odnosi isključivo na tu jednu parcelu, a postupci koji se tiču preostale tri nekretnine iz istog stečajnog i ovršnog predmeta još su u tijeku, pa konačna sudbina cijelog kompleksa uz Radničku cestu i dalje nije zatvorena.
Kupac i vjerovnik
Ono što priču čini slojevitijom jest uloga same Mikulić Nekretnine u postupku. Tvrtka nije samo kupac, nego je istovremeno i razlučni vjerovnik čija tražbina, prema navodima iz izvještaja stečajnog upravitelja, višestruko premašuje procijenjenu vrijednost nekretnine.
Pozivajući se na članak 107. stavak 1. Ovršnog zakona, Mikulićeva tvrtka je sredinom srpnja zatražila oslobođenje od obveze polaganja kupovnine, što bi u praksi značilo namirenje kroz prijeboj vlastite tražbine umjesto stvarne isplate.
Sud je zahtjevu djelomično udovoljio. Mikulić Nekretnine oslobođena je plaćanja same kupovnine, no ne i troškova postupka. Budući da je nad PAN-om otvoren stečaj, sud je u obrazloženju rješenja primijenio odredbe članaka 248. i 254. Stečajnog zakona kao poseban propis u odnosu na Ovršni zakon, pa je kupac dužan prije predaje nekretnine u posjed i upisa prava vlasništva podmiriti troškove ovršnog postupka, troškove unovčenja predmeta razlučnog prava te troškove samog stečajnog postupka.
Do tada je Trgovački sud naložio zemljišnoknjižnom odjelu da po službenoj dužnosti provede zabilježbu dosude u korist kupca, dok će konačan upis vlasništva, zajedno s brisanjem svih dosadašnjih tereta, uknjiženih založnih prava i zabilježbi ovrha, spora te stečajnog postupka, uslijediti tek kada rješenje postane pravomoćno i kada sud potvrdi da su svi navedeni troškovi plaćeni.
Prema posljednjem izvještaju stečajnog upravitelja, koji obuhvaća razdoblje od 25. svibnja do 25. kolovoza ove godine, stečajna masa trenutno raspolaže s 50.187,77 eura na računu. U proteklom razdoblju namiren je i dio potraživanja Republike Hrvatske kao razlučnog vjerovnika, u iznosu od 27.149,31 eura, iz sredstava ostvarenih ranijom prodajom nekretnine u Donjim Andrijevcima. Više manjih troškova, prema izvještaju i dalje nije podmireno.
Devet godina nakon otvaranja stečaja i četvrt stoljeća nakon što je dug prema Zagrebačkom holdingu prvi put nastao, ishod dražbe uz Radničku cestu tako ne donosi jednostavan rasplet. Umjesto ulaska novog vlasnika u jednu od posljednjih velikih neizgrađenih zona uz taj razvojni koridor, kontrolu nad zemljištem, barem za sada, zadržava krug povezan s čovjekom čije je poslovanje tvrtku i dovelo do stečaja.
Marinko Mikulić: poslovna priča 'hrvatskog kralja papira'
Poslovni put Marinka Mikulića počeo je 1983. tvornicom kartonske ambalaže u Donjim Andrijevcima kraj Đakova. Naglo je rastao tijekom devedesetih, kada je izgradio Pan grupu, konglomerat tvrtki okupljenih oko proizvodnje papira, kartona i kartonske ambalaže, zbog čega su ga mediji prozvali "hrvatskim kraljem papira". Krovna tvrtka Pan - Tvornica papira Zagreb u najboljim je godinama zapošljavala gotovo 500 radnika, a 2004. proizvela je 35.000 tona ambalažnog i 7.000 tona grafičkog papira. Poslovanje je ostalo profitabilno sve do 2012.
Godine 2013. grupacija je umjesto dobiti iskazala gubitak od gotovo 171 milijun kuna, a krovna tvrtka Pan Papirna industrija tih se godina učestalo nalazila na samom vrhu liste najvećih poreznih dužnika u Hrvatskoj, s dugom prema državi koji je u različitim godinama, prema podacima Porezne uprave, iznosio između 150 i 184 milijuna kuna. Račun tvrtke bio je blokiran mjesecima, proizvodnja je zbog nedostatka sirovina i ulaganja postupno gasnula, a 2018. je Mikulić, kao zastupnik povezane tvrtke Dravacel, ponudio plan restrukturiranja Pana. Na tom je ročištu kao najveći vjerovnik s pravom glasa o restrukturiranju istupila druga njemu povezana tvrtka iz iste grupacije, s prijavljenom tražbinom od 371,4 milijuna kuna. Trgovački sud u Zagrebu ipak je odbio žalbu i u kolovozu 2018. potvrdio otvaranje stečaja nad Pan - Tvornicom papira Zagreb.
Odvojeno od stečaja Pan grupe, Mikulić je pravomoćno osuđen za zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju vezano uz drugu svoju bivšu tvrtku, Pan trgopromet iz Đakova. Prema pravomoćnoj presudi, tvrtka je bila vlasnica 31 vozila (devet osobnih, 15 teretnih i sedam priključnih), koja su prodana za 125 kuna po vozilu, ukupno 3.100 kuna, drugoj tvrtki u Mikulićevu vlasništvu, nakon čega su ta ista vozila prodana u stečajnom postupku Pan trgoprometa radi namirenja poreznog duga. Sud je utvrdio da je time kupcu pribavljena protupravna imovinska korist od 1,6 milijuna kuna, koliko je iznosila razlika između stvarne vrijednosti vozila i uplaćenog iznosa, te je Mikuliću naložena naknada te štete uz zatezne kamate. Izrečena mu je kazna zatvora od dvije godine. Izvršenje kazne uspio je odgađati više puta pozivajući se na zdravstvene razloge, a nakon što je iscrpio pravne lijekove, uključujući odbijenu ustavnu tužbu, prema pisanju medija početkom 2023. uputio se na izdržavanje kazne.
Kao svjedok na suđenju u aferi Fimi media 2012. godine, Mikulić je pod prisegom izjavio da je osobno prenio 1,3 milijuna kuna stranačkog novca iz Slavonije u središnjicu HDZ-a, namijenjenih predsjedničkoj kampanji; prema pisanju medija, njegov je iskaz na tom suđenju ocijenjen kontradiktornim.
Danas je tvrtka Mikulić Nekretnine d.o.o., registrirana na adresi Radnička cesta 173 u Zagrebu, na kojoj je poslovala i propala tvornica, istovremeno najveći prijavljeni vjerovnik i kupac ključne nekretnine u stečajnoj masi Pan - Tvornice papira Zagreb.
Kako je propao PAN
Stečaj PAN – Tvornice papira Zagreb traje gotovo desetljeće, a pad nekadašnjeg giganta školski je primjer prelijevanja kapitala na štetu države, dobavljača i radnika. Sama tvornica urušila se kroz specifičan model upravljanja koji je podrazumijevao sustavno prebacivanje ugovora, strojeva i zdravog dijela poslovanja na novoosnovane sestrinske tvrtke unutar iste grupacije. S druge strane, stari poslovni entiteti ostavljani su u višemilijunskim blokadama, namjerno opterećeni neisplaćenim obvezama i pušteni da potonu u nelikvidnost.
Izravna posljedica takve prakse bilo je dugogodišnje pozicioniranje tvrtki iz PAN grupacije na sam vrh liste najvećih poreznih dužnika, s desecima milijuna kuna neplaćenog poreza i doprinosa. Dok se dug prema državi gomilao, proizvodnja se urušavala. Radnici su mjesecima radili bez isplaćenih plaća, što je kulminiralo štrajkovima, a blokirani računi potpuno su odsjekli tvornicu od nabave osnovnih sirovina. Izostanak bilo kakvih ozbiljnih investicija u modernizaciju dotrajalih postrojenja na kraju je pogone učinio potpuno nekonkurentnima na europskom tržištu papira i ambalaže.
Fizička proizvodnja trajno je ugašena, čime je stečajni postupak razotkrio gorku činjenicu: jedina stvarna, preostala vrijednost posrnule tvornice nije njena industrijska tradicija, već prostrano građevinsko zemljište na izrazito atraktivnim zagrebačkim lokacijama. Oslobođene tereta same proizvodnje i radničkih prava, te se parcele danas kroz javne dražbe, prijeboje tražbina i razlučna prava vraćaju u orbitu bivšeg vlasnika, pretvarajući industrijsku propast u isplativu nekretninsku operaciju.
Devet godina nakon otvaranja stečaja, ishod dražbe uz Radničku cestu tako zatvara jedan krug, ali ne i cijelu priču. Model po kojem je tvornica sustavno pražnjena, a zdrav posao seljen na sestrinske tvrtke, u konačnici se pokazao dosljednim do samog kraja, i posljednja vrijedna imovina koja je od PAN-a ostala, zemljište uz jedan od najatraktivnijih zagrebačkih razvojnih koridora, vraća se u ruke kruga povezanog s čovjekom čije je poslovanje tvrtku i dovelo do stečaja.
