Schengen: 31 godina Europe bez granica i velike koristi Hrvatskoj

Na današnji dan 1995. u primjenu je ušao Schengenski sporazum — politički čin koji je obilježio početak najopsežnijeg ukidanja granica u mirnodopskoj povijesti Europe. 

Te nedjelje, 26. ožujka, sedam država – Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska – ukinule su međusobne granične kontrole, a Europa je preko noći dobila prostor slobodnog kretanja ljudi, kapitala i robe kakav dotad nije postojao.

Svaki dan 3,5 milijuna prelazaka granice 

Prema podacima Europskog parlamenta, Schengen je ubrzo postao jedan od ključnih multiplikatora jedinstvenog tržišta, stvarajući više od 57 milijuna prekograničnih teretnih tokova godišnje i omogućujući 3,5 milijuna dnevnih prelazaka granica bez zaustavljanja. 

U poslovnom smislu, Schengen je postao skriveni mehanizam rasta. Ifo institut procjenjuje da je sama primjena Schengena povećala bilateralnu trgovinu članica za oko tri posto, što je ekvivalentno snižavanju carina za 0,7 postotnih bodova. 

Logistički učinak

Schengen se, dakle, nije mjerio samo u putovnicama i kontrolnim kućicama. Njegov najdublji učinak bio je logistički. Uklanjanje unutarnjih granica omogućilo je rast ‘just-in-time' industrije, brži protok robe i snažnu integraciju proizvodnih lanaca u automobilskoj, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. 

Učinci su posebno vidljivi u zemljama bez izlaza na more, koje su Schengen pretvorile u novu prometnu arteriju prema europskim lukama.

Migranti i terorizam 'stežu' Schengen

No Schengen nije uvijek tekao glatko. Tijekom migrantske krize 2015.–2016., zbog golemog priljeva izbjeglica i pritiska na unutarnje granice, više država privremeno je vratilo granične kontrole. Žilet-žica na zapadnim granicama Hrvatske postala je simbol napetosti i podsjetnik koliko se fluidni prostor može naglo ‘stegnuti’. 

Slično se ponovilo i u kasnijim godinama: od 2022. nadalje, zbog povećanog rizika od terorističkih napada, više država uvelo je privremene kontrole od kojih neke traju i danas. To je Schengen pretvorilo u sustav koji povremeno radi u izvanrednom režimu, ali unatoč tome funkcionira u svojoj srži.

Hrvatska uklonila uska grla

Za Hrvatsku je ulazak u Schengen 1. siječnja 2023. predstavljao i simboličan i izrazito praktičan pomak. Ukidanjem granica sa Slovenijom i Mađarskom nestala su najveća uska grla hrvatske logistike. 

Prije Schengena, hrvatski su kamioni na granicama čekali i do 18 sati. Nakon 2023., vrijeme čekanja na tim prijelazima pala je na nulu, što je – prema procjenama logističkih udruženja – donijelo uštede od desetaka milijuna eura godišnje kroz bržu dostavu, manju potrošnju goriva i veću pouzdanost isporuka. 

Utrostručena tjedna zarada po kamionu 

Na mikrorazini, jedan kamion s jednim vozačem prije Schengena mogao je odraditi samo jednu turu na tjedan od Zagreba do Münchena i natrag (a dvojica, koja bi mogla voziti bez predaha, nisu se isplatila baš zbog dugih čekanja na granici). 

Schengen kao hrvatski Suez

Od početka 2023. na toj su se relaciji mogle odraditi i tri ture u tjednu. Kalkulacije prijevoznika pokazuju da je razlika u tjednim prihodima porasla sa 600 eura na 1800 eura po kamionu. 

Zbog toga nije pretjerano reći da ulazak u šengenski mehanizam za hrvatske autoprijevoznike značio isto što i Suez za brodare koji voze robu s Dalekog istoka.

Propuštena šansa s naplatom cestarina

Sektori poput prehrambene industrije, drvne obrade, farmacije i e-commerce logistike izravno su osjetili korist. Ulazak u Schengen ubrzao je i turizam. Šteta da s početkom 2023. (ili najkasnije do početka turističke sezone) nije tempiran i prelazak na beskontaktno plaćanje cestarina na autocestama. 

To je mogao biti povod za jedinstvenu promidžbu Hrvatske kao države u kojoj nema više mijenjanja valute, niti dugotrajnih čekanja u kolonama na cestama. Ovako su se kolone samo preselile s ulaska u Hrvatsku prema ulasku na autocestu. To je jedan od razloga zbog kojih posjećenost u 2023. još nije  prestigla rekordnu iz 2019. godine. 

Ulaskom u Schengen Hrvatska je uklonila najveća logistička uska grla na svojim zapadnim granicama i u potpunosti se integrirala u jedinstveni prostor slobodnog kretanja unutar EU.

Granice ostale, ali postale nevidljive

Danas, 31 godinu nakon što je prvi put stupio na snagu, Schengen obuhvaća područje od 4,37 milijuna četvornih kilometara na kojem živi više od 423 milijuna ljudi. Njegov se uspjeh najjasnije vidi upravo u apsurdu: svi znaju gdje su europske državne granice — ali gotovo nitko ih više ne vidi.