Svatko može doći na dm-ove police, pitanje je ima li dovoljne količine

Ove godine dm, vodeći maloprodajni lanac drogerija u Hrvatskoj, obilježava trideset godina od otvorenja prve trgovine u našoj zemlji. Tom je događaju prethodila hrabrost pokojnoga Güntera Bauera, tadašnjega austrijskog suvlasnika dm-a koji je s njemačkim partnerom Götzom Wernerom 1994. donio odluku o dm-ovu širenju u ratom zahvaćenu zemlju. Ujesen te godine u Večernjem listu objavljen je oglas kojim se tražio menadžer. Među ostalima, na oglas se javio Mirko Mrakužić, tada, kako se sâm opisuje 'dečec od 28 godina koji je studirao kineziologiju, upisao postdiplomski na ekonomiji i radio u Grazu u poznatome trgovačkom lancu kao zastupnik za kupce iz Hrvatske'.

– Pozvali su me na razgovor i nekoliko dana nakon toga pozovu me i kažu da su se odlučili za mene te da dođem na školovanje. I tako sam u prosincu 1994. postao direktor dm-a u Hrvatskoj i do danas de facto nisam napredovao – šali se Mrakužić.

Kako biste u nekoliko rečenica saželi trideset godina dm-ova poslovanja u Hrvatskoj?

– U nekoliko rečenica to je istodobno vrlo teško i vrlo lako. Čini mi se da je za dm najspecifičnije to što je cijelo to vrijeme obilježeno s mnogo žara i želje za druženjem, zajedničkog rada i upoznavanja ljudi, iz čega proizlazi ono zašto smo tu gdje jesmo. Taj žar nismo izgubili. Super je osjećaj kad vidite da ste stavili nešto novo na tržište, da su kupci oduševljeni, da mijenjaju neke navike i da možete ispuniti njihove želje.

Koje su faze dm-ova rasta i razvoja u trideset godina bile najizazovnije?

–​ Digitalizacija je bila izazovna. Prije trideset godina poslovali smo u drugom svijetu. Kad sam postao direktor, kolegica Roberta Kukovičić i ja dijelili smo isti stol u malom uredu. Roberta je donijela telefon koji je imala kod kuće, a kad smo nabavili faks i pisaću mašinu, imali smo sve što nam je trebalo od tehnologije. Danas kreiramo ponudu za generacije koje su pisaću mašinu vjerojatno vidjele samo u muzeju, imamo internetsku trgovinu, aplikaciju za pametne telefone kojom se koristi više od 400 tisuća ljudi, podcaste o ženskom zdravlju, dm-ove paketomate, dm-ove ekopunionice... Između pisaće mašine i aplikacije 'Moj dm' naučili smo kako ostati podjednako relevantan za postojeće kupce i za nove generacije kupaca, što je ujedno bio najveći izazov.

U tih trideset godina sigurno je bilo mnogo teških i riskantnih odluka, koja je bila zadnja?

– Zadnja takva bila je, zapravo, na samome početku, kada smo za ratnih zbivanja 1995. morali prekinuti planirane aktivnosti i bilo je neizvjesno hoće li dm uopće ostati u Hrvatskoj. Iako sam tada dobio ponudu da idem raditi u dm u Sloveniju ili Austriju, nisam je prihvatio; ostao sam u Hrvatskoj, što mi je drago i dandanas. Ne bih mogao reći da je bilo osobito riskantnih odluka ili onih za kojima bih žalio.