Tisuće pilića mjesečno izlazi iz ljuske u valionici Friščić, a onda…
Bez obzira na to kakva ih sudbina čeka, dokaz su da se tradicionalna poljoprivreda i jednostavna tehnologija mogu spojiti u održiv posao
Djetinjstvo se na trenutak vratilo u misli vašeg novinara kada je nedavno Liderov tandem Ratko Mavar – Edis Felić bio u posjetu OPG-u Valionica Friščić vlasnika Danijela Friščića. A kud će bolji razlog za posjet rađaonici novoga života nego u vrijeme blagdana. U hrvatskoj, ali i tradiciji drugih naroda, pilići imaju simboličnu priču vezanu uz Uskrs. Njihova veza proizlazi iz šire simbolike proljeća, novog života i obnove. Uskrs je kršćanski blagdan koji slavi uskrsnuće, odnosno novi život. Pilići, koji se liježu iz jajeta, simbol su rađanja i početka života. S druge strane, jaje je jedan od glavnih simbola Uskrsa, a i Vaskrsa, u Hrvatskoj. Doduše, ono je simbol i u drugim zemljama, a pile koji izlazi iz jajeta dodatno naglašava ideju života koji se rađa, pa se često prikazuje u narodnim motivima, na čestitkama i dekoracijama.
Znak plodnosti i obilja
Uskrs pada u proljeće, kada se u seljačkom životu priroda obnavlja, a domaće životinje poput kokoši počinju intenzivnije nositi jaja iz kojih se ležu pilići. Zbog toga su ljudi piliće doživljavali kao znak plodnosti i obilja. Dakle, iako u Hrvatskoj nema snažne stare legende o pilićima kao u nekim zapadnim tradicijama (npr. uskrsni zec), pilići su se s vremenom udomaćili kao dekorativni simbol – posebno u dječjim običajima, igračkama i uskrsnim aranžmanima. U hrvatskoj tradiciji prirodni su simbol proljeća, novog života. A naoružani takvim znanjem o pilićima u ovo uskrsno vrijeme posjetili smo Danijela Friščića u međimurskom selu Donja Dubrava, nekoliko kilometara od Kotoribe, kod kojeg svakog tjedna iz njegovog valionika ta mala bića kljunom probiju ljusku jajeta i dolaze na svijet.
Dočekuje nas ne baš prijateljski nastrojena straža od tri psića koji ubrzo shvatiše, nakon što se rukovasmo s njihovim gazdama – Danijelom i njegovom majkom Biserkom Bibom Friščić, da smo mi fina gospoda. Ljubazni domaćini nude nas okrepom, ali Ratko i ja, poznati i priznati radoholičari, zahvaljujemo stavljajući do znanja da smo ovamo došli na posao. Uvode nas u prostoriju gdje su inkubator i valionik u kojem se ležu (vale) pilići.
Osamnaest dana u inkubatoru
Vašem je novinaru najviše bilo žao što nismo stigli vidjeti kako ta dražesna stvorenja izlaze iz ljuske. Danijel napominje da su se već izlegli dok otvara valionik iz kojeg dopire veselo cvrkutanje. Na stolu su rasplodna jaja koja ulaze u sljedeći ciklus inkubacije u inkubator, domaćini ih slažu u podloške koje zatim postavljaju u kolica s desetak razina.
– Jaja slažemo na podloške nakon što smo ih preuzeli od matičnog jata. U inkubatoru ostanu 18 dana, nakon čega se sele u valionik i tu ostaju još tri dana do valjenja. Znači 21 dan traje inkubacija. Ova su jaja od naših domaćih kokoši, a nakon što smo ih posložili, smještamo ih u inkubator – objašnjava Danijel.
Kolica gura u inkubator, puno je jaja, u jednom turnusu nakon što se izlegu može biti i do dvije tisuće pilića kad počne sezona u proljeće. Kako su puna jaja i nisu baš lagana za guranje, ponudih se da pomognem gurati kolica, no ipak nije bilo potrebe. Majka i sin sve rade sami, no često uskače i susjeda Danijela Balog, dvije kuće dalje, kada je najviše posla. Imala je neke obveze pa se nije družila s nama, a Biba veli da pomaže sinu jer je to ipak obiteljski posao.
– Treba to očistiti, oprati, dezinficirati. Najviše posla ima kad se jaja polažu u inkubator, kao i poslije valjenja – priča Biba.
Radila je kao njegovateljica u domovima za starije osobe. Odlučila je otići u prijevremenu mirovinu.
– Tako sam više mogla pomoći sinu, otići na plac prodavati piliće. Dok zdravlje služi, bit ću aktivna. Treba čovjek sebi tako posložiti da uživa u životu – veli nam ljubazna domaćica.