Velika poplava: Noć kad je Sava potopila Zagreb

U nedjelju, 25. listopada 1964., Zagreb se pripremao za još jedan uobičajeni jesenski tjedan. Malo je tko mogao naslutiti da će tijekom sljedećih sati grad doživjeti najveću prirodnu katastrofu u svojoj modernoj povijesti.

Upozorenja nisu ozbiljno shvaćena

Nakon višednevnih obilnih kiša u gornjem toku Save vodostaj je tijekom dana nezaustavljivo rastao. Prva upozorenja o mogućoj velikoj poplavi stizala su još tijekom noći sa subote na nedjelju, a ujutro je kod Jankomirskog mosta nabujala voda već prelazila preko autoceste.

Do večeri su popustili prvi nasipi kod Podsuseda i Jankomira, a situaciju su dodatno pogoršale podzemne vode koje su počele izbijati na površinu.

Unatoč zabrinjavajućim vijestima na radiju i televiziji, malo je tko mogao predvidjeti da će tijekom noći Sava provaliti u grad. Presudan trenutak dogodio se kada je puknuo nasip kod Veslačke ulice, između cestovnog i željezničkog mosta.

Istodobno se voda prelila preko obrambenih nasipa između cestovnog mosta i ušća potoka Črnomerca te se nezaustavljivo razlila prema Trešnjevci i drugim južnim dijelovima Zagreba.

Zastrašujuća brzina nadiranja vode

Kasnije su novinari izvijestili da je Komandni centar vatrogasne brigade u Zagrebu u noći sa subote na nedjelju, oko tri sata ujutro, dobio prve vijesti koje su upućivale na mogućnost veće poplave u Zagrebu.

Bilo im je javljeno da je kod Kumrovca poplavljeno deset kuća. Prve intervencije u Zagrebu krenule su u nedjelju ujutro, a do večeri je nabujala voda probila nasip.

Na televiziji su bile objavljene prve vijesti o stanju vodostaja Save kod Zagreba koje su bile uznemiravajuće. No, čak i te informacije nisu pomogle u predviđanju da će u sljedećih desetak sati Sava preplaviti južne dijelove Zagreba.

Brzina nadiranja vode bila je zastrašujuća. U naseljima oko Držićeve avenije i Folnegovićeve ulice razina vode u samo tri sata porasla je za dva metra. 

Ljudi su se spašavali na krovovima

Sava se izlila, prelila je nasip kod Gradskog kupališta i poplavila područje Jaruna i Rudeša. Ljudi su usred noći napuštali domove i spašavali se na tavane, krovove i više katove zgrada. Ulice kojima su dan ranije vozili tramvaji pretvorile su se u vodene kanale kojima su se kretali čamci i splavi.

Vrhunac vodenog vala zabilježen je 26. listopada u osam sati ujutro, kada je vodostaj Save dosegnuo rekordnih 514 centimetara, gotovo pola metra više od dotadašnjeg rekorda iz 1933. godine. 

Najveće jezero u Hrvatskoj

Voda se nastavila širiti i pred Zagrebom se u utorak ujutro prostiralo pravo vodeno more dugo oko 14 kilometara i široko do četiri kilometra. U samo nekoliko sati na jugu Zagreba nastalo je privremeno jezero površine približno 56 četvornih kilometara, gotovo dvostruko veće od Vranskog jezera, najvećeg prirodnog jezera u Hrvatskoj.  

Pod vodom se našla trećina grada i područje na kojem je živjelo oko 180 tisuća stanovnika. Poginulo je 17 ljudi, od kojih čak 13 s područja Trešnjevke. Bez krova nad glavom ostalo je oko 40 tisuća Zagrepčana.

Potpuno je uništeno 10 tisuća stanova, 3297 gospodarskih zgrada i 61 trafostanica, oštećeno je 120 poduzeća i dva kilometra autoceste, a goleme štete pretrpjeli su skladišta, prometnice i javne ustanove.

Poplavljen i Vjesnikov kompleks

Među objektima koji su izdržali nalet vode bio je i Vjesnikov kompleks. Osim novinskih redakcija bila je poplavljena i tiskara, pa su se dnevni listovi – Vjesnik i Večernji list – tjedan dana tiskali u zamjenskoj tiskari kao zajednička izdanja na ograničenom broju stranica i nakladi.

Poplavu je preživio i tada još nedovršeni Vjesnikov neboder, simbol modernog Zagreba. Ironijom sudbine, zgrada koja je odoljela Savi gotovo šest desetljeća poslije teško je stradala u požaru, zbog čega je i srušena.

Poplava ugradila Zagrebu strah od Save

Katastrofa iz listopada 1964. trajno je promijenila Zagreb. Nakon poplave ubrzana je izgradnja nasipa, oteretnih kanala i sustava obrane od poplava koji grad štite i danas. Zagreb je tako siguran od poplave veće i od one iz 1964., kakva bi se mogla očekivati jednom u tisuću godina.

Međutim, strah od Save kao da se učahurio u Zagreb, pa i u zagrebačke urbaniste i političare. Oni se teško odlučuju da bolje iskoriste siguran prostor uz rijeku. Osim Jaruna, koji je kultiviran za potrebe Univerzijade 1987., Zagreb kao da se boji Save i pedesetak godina nakon tragedije. 

Za generacije Zagrepčana koje su promatrale kako im voda ulazi u domove, ta je noć sa 25. na 26. listopada 1964. ostala zapamćena kao noć u kojoj je Sava osvojila grad.