Vlada traži sniženje cijena u turizmu, poduzetnici odbijaju

Prošlog je tjedna premijer Andrej Plenković, u ulozi predsjedatelja sjednice Vijeća za upravljanje razvojem turizma, upozorio predstavnike turističkog sektora da moraju paziti da rast cijena usluga ne pridonese rastu inflacije te izrazio nadu da će 'sastanak imati konkretniji nastavak u smislu pametnijeg i boljeg formiranja cijena u odnosu na prošlu godinu', što smatra dobrim za cijeli sektor, ali i za rast hrvatskoga gospodarstva. Nekoliko dana poslije ministar turizma Tonči Glavina konkretizirao je Plenkovićevu uvijenu formulaciju apeliravši na cijeli turistički sektor da snizi svoje marže i spusti cijene od 10 do 20 posto.

– Zašto bi kompanije koje su efikasnije i imaju lojalne potrošače koji prihvaćaju postojeću razinu cijena smanjile profitne stope? Tko će im nadoknaditi propušteno u možebitnim razdobljima lošije konjunkture i makroekonomskih/geopolitičkih poremećaja? – pita (se) konzultant Drago Munjiza.

Drago Munjiza, konzultant

Logika malog Ivice

Vlada od hotelijera, vlasnika kampova, malih iznajmljivača, ugostitelja i trgovaca očekuje da rastuće troškove poslovanja ne prelijavaju dalje, na krajnjeg potrošača i tako utječu na rast inflacije, već da 'otkinu od vlastitih usta' i na taj način djeluju protuinflatorno. Kao, ako krajnji sudionici u distribucijskom lancu smanje svoje profitne marže, inflacija će automatski pasti i svima će nam odmah biti bolje! Logika koju se može podvesti pod egidu 'kako mali Ivica zamišlja da se može suzbiti inflacija, a da se ne upusti u rješavanje strukturnih problema' možda bi u nekom trenutku i imala smisla da ne postoji jedan 'ali': rast inflacije nije potaknut rastom profitnih marži pa se njihovim smanjenjem inflacija neće ni zaustaviti.

Kako navodi Hrvoje Stojić, HUP-ov glavni ekonomist, do eskalacije sukoba na Bliskom istoku dominantan doprinos inflaciji već više od dvije godine daje trošak rada. U uvjetima snažnoga administrativnog rasta troškova rada kompanije legitimno nastoje očuvati održivost poslovanja postupnim ugrađivanjem viših troškova rada u cijene proizvoda i usluga. I to hrani inflacijske pritiske, osobito ako nema adekvatnog rasta produktivnosti.

– Nemojmo misliti da će se problem inflacije riješiti sâm od sebe ako potkopavamo temelje za rast produktivnosti – upozorava Stojić te dodaje da je, mjereno udjelom u BDP-u, profitabilnost hrvatske ekonomije u zadnje dvije godine smanjena za sedam postotnih poena, na 33,5 posto BDP-a, i sada je na dvadesetogodišnjem minimumu.

{---------- PAGE STOPPER ----------}

Ključna posljedica toga je smanjeni investicijski potencijal kompanija. Daljnjim zadiranjem u profitabilnost tvrtki negativne posljedice samo bi se gomilale: od nemogućnosti ulaganja u rast produktivnosti i njezina daljnjeg zaostajanja u odnosu na EU prosjek pa sve do odljeva kapitala u inozemstvo.

– Jako je važno razumjeti da tvrtke, ako ne ostvaruju standardnu razinu profita, nemaju ni investicijski potencijal. Drugo, ako na jednom tržištu nema profita, ulaganja idu ondje gdje ga ima. To se lijepo vidi na primjeru Europske unije, iz koje velik dio rizičnoga kapitala odlazi u SAD i Aziju – napominje Stojić.

Hrvoje Stojić, HUP

Jedva čekamo analize

Vodi li tko u Vladi računa o takvim i drugim posljedicama koje bi za sobom povukao možebitan odaziv poduzetnika izravno vezanih uz turizam na apel ministra Glavine, zapitala se Udruga Glas poduzetnika (UGP), koja je Ministarstvu turizma i sporta poslala upit vezan uz procjene učinaka i ekonomske analize javnih očekivanja smanjenja cijena u turističkom sektoru od 10 do 20 posto. Ne dovodeći u pitanje potrebu jačanja konkurentnosti hrvatskog turizma, UGP navodi da u okolnostima velikog rasta troškova poslovanja smatra važnim otvoriti stručnu raspravu o održivosti poslovanja malih, srednjih i mikropoduzetnika u turizmu i ugostiteljstvu te od Ministarstva traži informacije postoje li izrađene procjene ili analize učinka javnih očekivanja vezanih uza smanjenje cijena na poslovanje poduzetnika, jesu li pritom analizirani učinci na profitabilnost, investicijski kapacitet i dugoročnu održivost poslovanja te na koji način Ministarstvo planira uključiti stvarne troškove poslovanja poduzetnika u buduće javne komunikacije i preporuke vezane uz cijene u turizmu. Jedva čekamo odgovor Ministarstva!

Jer, dok Vlada od turističkog sektora očekuje da smanji svoje cijene nauštrb profitnih stopa, turističke kompanije očekuju još jednu godinu u kojoj će rast njihovih troškova premašiti očekivani rast prihoda. U anketi koju su u ožujku proveli Deloitte, Udruga poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH) i Hrvatska udruga turizma (HUT), a kojom su obuhvaćene turističke kompanije koje zajedno raspolažu s ukupno 259 hotela i kampova, 76 posto ispitanih izjavilo je da, treću godinu zaredom, očekuje da će im troškovi rasti brže od prihoda. Pritom poglavito očekuju nastavak rasta troškova rada, od čega 40 posto njih u rasponu od tri do šest posto, 30 posto sudionika ankete navelo je da očekuje rast troškova rada između šest i deset posto, a isto toliko njih rast veći od deset posto.

– Sve upućuje na još jednu sezonu u kojoj će zbog različitih izazova trebati aktivno upravljati ponudom kako bi se ponovio rezultat od prošle godine, ali sigurno je da ćemo imati još jednu godinu rasta troškova većeg od rasta prihoda. To smanjuje profitabilnost i investicijski potencijal sektora koji svoju konkurentnost mora čuvati nastavkom investicija u podizanje kvalitete i u održivost – komentirao je rezultate te ankete Veljko Ostojić, HUT-ov direktor.

Očekivano smanjenje investicijskog potencijala (i to pod uvjetom da svoje cijene usklađuju sa stopom inflacije, a ne da ih smanjuju za 10 ili 20 posto) reflektira se u spomenutoj anketi i na planove ulaganja u kratkoročnom razdoblju. Gotovo 59 posto kompanija planira u iduće dvije godine investicije manje ili jednake iznosima iz prethodnog razdoblja, a 42 posto onih koje planiraju povećanje kapitalnih ulaganja usmjerava ih ponajprije u rekonstrukciju smještajnih jedinica i javnih sadržaja te projekte održivosti i energetske učinkovitosti.

Naknadan negativni utjecaj

Bruto marža domaćih trgovaca, koji su obično prvi na listi onih koje političari i široka javnost smatraju glavnim krivcima za rast inflacije, od dva do tri postotna poena niža je od prosjeka EU-a, a njihova neto marža od oko dva posto dugo je već stabilna te oko tri puta niža u odnosu na, malo poboljšani, prosjek cijeloga realnog sektora. Zaostatak neto marži trgovaca u odnosu na cijelo gospodarstvo Stojić tumači time što je trošak rada u prihodima trgovine u zadnje dvije godine (temeljem podataka za deset najvećih maloprodajnih lanaca) povećan dva postotna poena, a u cijelom gospodarstvu za to vrijeme porastao je 0,5 postotnih poena.

U radno intenzivnoj djelatnosti kao što je trgovina toliki rast troškova rada nužno se odražava na investicijski potencijal. Deset najvećih trgovaca pretežito prehrambenim proizvodima u zemlji iskazuje snažno smanjenje udjela kapitalnih investicija u prihodima, sa 7,9 posto u 2022. godini na 4,4 posto u prošloj godini. Stojić obrazlaže da to 'kratkoročno podržava stabilnost marži, ali niža će ulaganja naknadno negativno djelovati na marže'.

– Većina zainteresiranih koji nisu dio poslovne zajednice ne uviđa razliku između apsolutnih iznosa marži, cijena, EBITDA rezultata pa na kraju i porasta prihoda u industriji i relativnih, postotnih pokazatelja koji su usporedivi s peer grupama i benchmarkom za industriju maloprodaje. Nijedan poduzetnik nije sretan da se 'umjetno' smanjuju njegovi relativni pokazatelji u odnosu na prosjek industrije na razini Europe ili ukupno na hrvatskom tržištu. Naime, dobro je poznato kolika je prosječno ostvarena EBITDA marža po pojedinim godinama u zadnjih desetak godina u pojedinoj industriji i sudioniku u distribucijskom tijeku. Ako su zarade usporedive u postotnom iznosu, a proizvođači, konkurencija, dobavljači usluga-financijeri i/ili primjerice telekomunikacijska industrija imaju znatno više postotne marže od njega, poduzetnik vjerojatno smatra da bi teret opće inflacije trebali podijeliti svi podjednako, a ne samo dio sudionika na tržištu i u distribucijskom toku. Bilo kakvo smanjenje relativnih ključnih pokazatelja poslovanja ne pridonosi jačanju investicijskog rejtinga i održivosti poslovanja, baš nasuprot – naglašava Munjiza.

Sve je u očima promatrača

Viktor Viljevac, makroekonomist sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, podsjeća da je premijer još prošle godine izjavio da su poduzetnici povećali profitne marže i stvorili dodatne inflatorne pritiske, što je izazvalo njihove oštre reakcije. Poduzetnici su odgovorili optužbom da je Vlada krivac za inflaciju zbog prevelika proračunskog deficita. Viljevčevo je mišljenje da su obje strane u pravu.

– Inflaciju su podgrijali deficiti proračuna, a istodobno je točno da su neki poduzetnici povećali cijene iznad rasta troškova, što im je omogućilo veće profitne marže. Dodao bih i da nijedan od ta dva faktora nije bio temeljni uzrok rasta cijena u Hrvatskoj u proteklih pet godina – objašnjava Viljevac.

Viktor Viljevac, Ekonomski fakultet u Zagrebu

Na naše pitanje je li opravdan politički pritisak na privatni sektor da smanji svoje profitne marže, Viljevac odgovara da to ovisi o tome kako tko gleda na svijet.

– Ako na poduzetnike gledate kao na ljude kojima je temeljni cilj maksimizacija dobiti i koji nemaju odgovornost niti se trebaju zamarati takvim pitanjima, a ukupno porezno opterećenje k tome ionako nije nisko, onda je odgovor da ih treba pustiti na miru jer tako stvari najbolje funkcioniraju. Odnosno, to što dio poduzetnika može isplaćivati veće plaće svojim radnicima bez ugrožavanja investicija i da im dobit svejedno ostane na relativno visokoj razini ne treba biti predmet rasprave jer poduzetnik ne isplaćuje veću plaću ako ga na to ne prisile ili tržište ili država većom minimalnom plaćom. Ako pak mislite da bi poduzetnici trebali imati društvenu odgovornost da isplaćuju veće plaće ili manje povećavaju cijene unatoč tomu što to, s obzirom na stanje na tržištu, ne moraju, onda se odgovor mijenja. U vezi s takvim pitanjima nema konsenzusa niti će ga ikad biti. Politici može biti oportuno pritiskati poduzetnike u uvjetima povišene inflacije jer je točno da kod dijela poduzetnika postoji prostor za smanjenje marži, a i time se fokus miče s dosadašnje odgovornosti države, ali način komunikacije o tim pitanjima može rezultirati podjelama u društvu i frustracijom kod dijela poduzetnika – smatra Viljevac.

Ekstraprofit se ne spominje

Logično je da su poduzetnici, u uvjetima ubrzavanja rasta troškova poslovanja, frustrirani političkim pritiscima na snižavanje svojih cijena. Riječ 'ekstraprofit', začudo, ovaj put nije izgovorena. Da je netko iz Vlade i to naveo kao argument, poduzetnici ne da bi bili frustrirani nego bi eksplodirali od bijesa. Ovako, predvidljiv je scenarij prema kojemu će poziv ministra Glavine na spuštanje cijena u turističkom sektoru ostati bez odaziva i za koji dan biti zaboravljen.

Problem s inflacijom, međutim, ima dobre izglede da se dodatno razbukta. Ne samo što poduzetnici nisu spremni spuštati cijene, već će, osobito u uslužnim djelatnostima u kojima nema velikog prostora za povećanje produktivnosti, i dalje svoje cijene usklađivati s rastom inflacije. Eventualno tek nešto umjerenije nego dosad, ali nipošto po cijenu većeg pada profitabilnosti.