Zašto je rovinjski centar ključan za razumijevanje i spas Jadrana

Njemački prirodoslovac i direktor Berlinskog akvarija Otto Hermes osnovao je 10. svibnja 1891. postaju u Rovinju (Station des Berliner Aquariums). Bila je to preteča današnjeg Centra za istraživanje mora Rovinj (CIM) koji posluje u sklopu Instituta Ruđer Bošković (IRB).

Izvoz jadranske morske vode 

Rovinjska postaja među rijetkima je u ovom dijelu Europe čiji institucionalni kontinuitet nikada nije potpuno prekinut. Preživjela je raspade država, ratove i političke sustave, mijenjajući naziv i upravljače, ali zadržavajući temeljnu misiju – znanstveno razumijevanje mora.

Iako je od 1875. Berlinski akvarij imao Zoološku postaju u Trstu, Hermes je pokrenuo projekt na istočnoj obali Jadrana jer je voda u tršćanskoj luci bila previše zagađena, a matičnoj instituciji trebali su živi organizmi i morska voda iz Jadrana. Moglo bi se reći da je rovinjska Postaja bila izvoznik morske vode u Njemačku. 

Prva znanstvena podmornica

Hermes je bio prvi ravnatelj, a kasnije i  vlasnik Postaje koja je imala akvarij, prostorije za znanstvena istraživanja, istraživački brod i brodicu, te jedrenjak i brodicu na vesla.  Od 1900. radi kao Zoološka postaja Rovinj, a 1907. i 1909. istraživačkim brodom Rudolf Virchow provedena su prva sustavna istraživanja planktona na Jadranu. Postaja dobiva i brodicu sa staklenim dnom, te prvu podmornicu na svijetu napravljenu u današnjem 3. maju isključivo za znanstvena istraživanja. 

Talijani opljačkali rovinjski centar

Postaja prekida rad za vrijem rata, a od 1918. djeluje pod talijanskom upravom. Postaje Institut za biologiju mora Jadrana, a dobiva na značaju nakon zatvaranja postaje u Trstu. Istraživanja su usmjerena na planktologiju i ihtiologiju te suzbijanje malarije u Istri. Od 1931. dogovorena je zajednička njemačko-talijanska uprava te je naziv promijenjen u Njemačko-talijanski institut za biologiju mora u Rovinju.

Institut je zatvoren u Drugom svjetskom ratu, zbirka, oprema i knjige odvezeni su u Italiju, a zgrada je oštećena. Od 1948. ponovo radi u sklopu splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, a zatim u sklopu JAZU, da bi od 1969. postao sastavni dio IRB-a. Danas je jedna od ključnih znanstvenih točaka za proučavanje sjevernog Jadrana, ali i Mediterana u cjelini.

Na prvoj liniji fronta za spas Mediterana

Jadran se u Rovinju počeo sustavno istraživati desetljećima prije nego što je postao masovna turistička kulisa. Suštinska važnost Centra danas leži u jednoj jednostavnoj činjenici: Jadran je jedno od najosjetljivijih mora u Europi. Relativno je plitak, poluzatvoren i izložen snažnim antropogenim pritiscima – od klimatskih promjena i zagađenja do turizma i ribolova.

Zbog toga je Jadran idealan rani pokazatelj promjena koje će kasnije zahvatiti cijeli Mediteran. A upravo se u Rovinju te promjene mjere najdulje i najdosljednije. Centar desetljećima prati temperaturu mora i toplinske ekstreme, promjene u planktonu, kiselost i salinitet, pojavu novih, invazivnih vrsta te učinke zagrijavanja na riblji fond i organizme na dnu mora.

Objasnili pojačano cvjetanje mora

U znanosti su takvi dugoročni nizovi podataka iznimno rijetki. U doba projekata koji traju tri ili pet godina, Rovinj raspolaže mjerenjima koja traju generacijama. Centar za istraživanje mora nema ‘veliko otkriće' za naslovnicu. Njegov doprinos je drukčiji – spor, akumulativan i presudan.

Istraživanja iz Rovinja danas su znanstvena podloga za zaštitu Natura 2000 morskih područja, osnova za procjene utjecaja klimatskih promjena, referenca u europskim i međunarodnim projektima vezanima uz Mediteran. Često su jedini ozbiljan znanstveni argument u raspravama o prelovu, degradaciji obale, posidoniji i o morskoj sluzi. Upravo o uzrocima i posljedicama rekordnog cvjetanja mora u Istri 2024. CIM je objavio i zapaženu znanstvenu studiju. 

Upozorenje iz Rovinja: more nije neiscrpno

Bez Rovinja, mnoge odluke o Jadranu bile bi improvizacija. Za razliku od mnogih instituta, ovaj Centar nikada nije bio potpuno zatvoren u laboratorij. Njegovi znanstvenici redovito sudjeluju u javnim raspravama, upozoravaju na rizike i razotkrivaju mitove – osobito one o ‘neiscrpnom' moru.

U zemlji koja Jadran često vidi prvenstveno kao resurs sezone, Rovinj već više od stoljeća inzistira na tome da je more ekosustav s granicama. Osnivanje morske biološke postaje izraz je razumijevanja da se more ne može koristiti, a da se prethodno ne razumije. U tom smislu, Centar za istraživanje mora nije samo znanstvena institucija, nego i podsjetnik da se dugoročna odgovornost prema prostoru gradi znanjem, a ne deklaracijama.

Na današnji dan 1891. počela je priča koja je Jadran stavila pod znanstveni mikroskop. Danas, kada su promjene u moru vidljivije nego ikad, ta je priča aktualnija nego ikad prije.