Dan pobjede i Dan Europe u Hrvatskoj povod za žestoke ideološke sukobe

Dok se u većem dijelu Europe 9. svibnja obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe, u Hrvatskoj je taj datum desetljećima bio povod za domaće ideološke obračune. Umjesto konsenzusa o pobjedi nad nacizmom i fašizmom, Zagreb je godinama svjedočio sukobima antifašista i antikomunista, često koncentriranima oko – imena jednog trga.

Trg dviju interpretacija povijesti

Središnje mjesto prijepora bio je Trg žrtava fašizma. Taj je trg, simbolički i prostorno, postao mjesto na kojem se svake godine 9. svibnja sudaraju dvije interpretacije povijesti: jedna koja inzistira na antifašizmu kao temeljnoj vrijednosti moderne Europe, i druga koja antifašizam u Hrvatskoj vidi prije svega kroz prizmu komunističke represije nakon 1945.

Taj sukob godinama nije bio samo verbalni. Iako je policija u pravilu uspijevala razdvajati suprotstavljene skupine, 9. svibnja 1999. to nije uspjelo. Tog je dana došlo do fizičkog obračuna, upravo zbog imena trga. Novinski naslovi sljedećeg dana bili su brutalno jasni: 'Zbog imena trga potukli se antifašisti i antikomunisti'.

Taj događaj ostao je jedan od rijetkih primjera u suvremenoj Hrvatskoj gdje je pitanje povijesne simbolike rezultiralo otvorenim nasiljem na ulici, a ne samo političkom polemikom.

Trg sa šest imena

Kronologija imena tog prostora objašnjava zašto je sukob bio toliko nabijen. Planiran je s okolnim ulicama 1923. na mjestu nekadašnjeg sajmišta kao središte novog istočnoga dijela grada, oko kojeg su se zrakasto formirale ulice. 

Novi trg nazvan je Trg N, a 1927. ime mu je promijenjeno u Trg Petra I. osloboditelja (Karađorđevića), prema kralju Srbije i prvome kralju države Srba Hrvata i Slovenaca. Od 1941.  zvao se Trg III, a od 1942. Trg Kulina bana. Od 1946. bio je Trg žrtava fašizma, 1990. je preimenovan u Trg hrvatskih velikana, a 2000. mu je vraćeno današnje ime Trg žrtava fašizma.

Upravo razdoblje 1990.–2000. poklopilo se s najintenzivnijim sukobima oko 9. svibnja. Povrat imena jednom od najljepših zagrebačkih trgova 2000. godine formalno je zaključio spor, ali ga nije stvarno razriješio.

Trg hrvatskih velikana dobio je 2001. mjesto u susjedstvu, samo 350 metara dalje, ispred zgrade HNB-a. I taj je trg imao nekoliko naziva – od početnog Trga Burze (1928.), preko Trga münchenskih žrtava (od 1941.) i Trga Jože Vlahovića (1946.) i povratka originalnom nazivu Trg burze (1990.) do današnjeg naziva.

Meštrovićev paviljon: galerija, džamija, muzej…

Osim toga, današnjim Trgom žrtava fašizma dominira Meštrovićeva umjetnička galerija, koja je 1938. kao i Trg nazvanaa po kralju Petru I., za vrijeme NDH služila je kao džamija. Nadograđena su joj tri minareta, koji su srušeni 1947., a paviljon je postao Muzej revolucije, da bi 1990. bio vraćen Hrvatskom društvu likovnih umjetnika.

Trg žrtava socijalističke revolucije

Na toj tramvajskoj stanici nekad su kondukteri u tramvajima izvikivali smjer nastavka vožnje: Trg žrtava socijalističke revolucije, kao da je to jedan naziv, a radilo se o Trgu žrtava fašizma i pravcu prema Borongaju Ulicom socijalističke revolucije (današnja Zvonimirova)

Tako je upotpunjen osjećaj da je taj dio grada (bio) središte političkih prijepora.

Jedinstven spor u Europi oko Drugog svjetskog rata

Zagrebački sukobi oko naziva trga, a zapravo sraz antifašista i antikomunista iz 1990-ih, koji je kulminirao 9. svibnja 1999., jedinstveni su u Europi, ne samo prema intenzitetu. Hrvatska je jedina država u kojoj postoji javni spor oko toga tko je bio na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu. 

Toga nema čak ni u Njemačkoj. U Italiji postoje napetosti oko partizanskog nasljeđa, ali ne dovode do fizičkih sukoba. U Španjolskoj se vodi duboka rasprava o građanskom ratu, ali Drugi svjetski rat nije temeljni prijepor. U istočnoj Europi sporovi postoje, ali su uglavnom institucionalizirani – kroz muzeje, rezolucije i udžbenike, ne kroz ulične obračune.

Hrvatska je u tom smislu iznimka: jedna od rijetkih europskih država u kojoj se do danas vodi otvoreni spor oko toga što 9. svibnja uopće znači.

Umjesto sjećanja – nastavak ratovanja 

Paradoks je očit. Dok je Schumanova deklaracija 1950. trebala zatvoriti europska poglavlja rata, u Hrvatskoj je 9. svibnja godinama ostao dan otvorene povijesne rane. Umjesto zajedničkog sjećanja na pobjedu nad fašizmom, taj je datum često služio kao produžetak domaćih ratovanja, koji je utoliko razdvajajući jer se na njega se nadovezuje 15. svibnja, datum bleiburške tragedije.

Zato 9. svibnja u Hrvatskoj nikada nije bio samo antifašistički i europski praznik, nego i ogledalo nerazriješenog odnosa prema vlastitoj povijesti.