Zeleno i digitalno

Između maslina, Topuskog i svemira: Podatkovni centri ni na nebu ni na zemlji

Projekt Pantheon u Topuskom otvara pitanje može li Hrvatska podnijeti goleme potrebe za strujom, vodom i hlađenjem AI ere

Baš kao naručena za ovaj tekst stigla je vijest s poslovnog foruma Inicijative triju mora u Dubrovniku da u Hrvatsku stiže megalomanski nikad viđeni projekt Pantheon. Podatkovni centar, čudovište od 50 milijardi eura koje će biti smješteno negdje na području Topuskog u Sisačko-moslavačkoj županiji, pokrenuo je rasprave iste sekunde kad je vijest puštena u javnost, a mnogi su se gledajući brojeve upitali je li tu riječ o revolucionarnom preokretu ili spektakularnoj iluziji. Problemi u takvim projektima, navode stručnjaci, uvijek su isti: struja, voda, hlađenje, sveukupan utjecaj na domaću ekonomiju i otpor javnosti.

Naime, iznos od 50 milijardi eura, koliko bi trebao stajati taj projekt, više je od pola hrvatskoga godišnjeg BDP-a i k tome ni jedan podatkovni centar koji se trenutačno gradi nije skuplji od 20 milijardi dolara. Također, gigavat snage koji se pripisuje Pantheonu gotovo odgovara potrošnji cijeloga Zagreba, a u isto vrijeme Hrvatska uvozi više od 60 posto energije koju troši. Dodajmo i to da dosadašnji kapaciteti svih podatkovnih centara u Hrvatskoj zajedno ne prelaze 50 megavata. Rijeka Glina, koja bi navodno služila za hlađenje, skroman je potok nasuprot termalnih apetita takvih postrojenja. I upravo ova naša domaća trenutačna rasprava osvjetljava pitanje koje muči cijelu industriju, pa i mnogo bogatije i iskusnije od nas. Podaci su nova nafta, a njihova pohrana traži proždrljive i prostorno zahtjevne podatkovne centre žedne energije i vode.

Žderači energije

Takvi centri odavno nisu više nevidljiva internetska infrastruktura, nego jedni od najbrže rastućih potrošača energije na svijetu. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, globalno troše oko 415 teravatsati električne energije na godinu, odnosno približno 1,5 posto ukupne globalne potrošnje. To je već danas razina cijelih srednje velikih država, primjerice Japana, a projekcije su još ambicioznije. Do 2030. potrošnja bi se mogla približiti 945 TWh, što znači udvostručenje u manje od desetljeća. Problem je rast koji nije linearan već eksplozivan pa je samo u 2025. potražnja za električnom energijom u podatkovnim centrima porasla za 17 posto.

Podaci su postali nova nafta, a podatkovni centri nova rafinerija – prljava, proždrljiva i nužna. Baš kao s naftom nekoć, svi ih žele, malotko ih želi u blizini, a nekolicina može živjeti od njih

Drugim riječima, ono što je nekad bio sporedni potrošač, danas je ključni faktor koji oblikuje elektroenergetske sustave. U Sjedinjenim Američkim Državama podatkovni centri već generiraju oko polovice rasta potražnje za električnom energijom, a u takvom kontekstu jasno je zašto projekti poput Pantheona izazivaju sumnju. Pitanje nije može li se takav centar sagraditi, nego može li se napajati.

BESPLATNO nastavite čitati ovaj članak
Registrirajte se bez troškova i otvorite vrata Liderova sadržaja. Prvih 5 zaključanih članaka vam poklanjamo svaki mjesec.
Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju