Hrvatske plaće daleko ispod europskog prosjeka

Najnoviji Eurostatovi podaci o plaćama u Europi ponovno potvrđuju ono što se u Hrvatskoj već dugo osjeća na terenu. Europsko tržište rada je zajedničko, ali plaće nisu ni približno u istoj ligi. Prema posljednjim podacima DZS-a, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je 1.456 eura (bruto 2.025 eura), dok je minimalna plaća 970 eura bruto, odnosno 1.050 eura bruto od 1. siječnja 2026. godine. U takvom okviru pitanje više nije raste li plaća, nego koliko brzo Hrvatska hvata korak sa susjedima i državama u koje se najčešće odlazi raditi.

Usporedba, nažalost, ne izgleda sjajno. Osim velikih razlika među sektorima, plaće se dramatično razlikuju među europskim zemljama i u nominalnim iznosima i nakon prilagodbe kupovnoj moći. Eurostatovi podaci za 2024. otkrivaju koliko je taj jaz i dalje dubok  i gdje se Hrvatska stvarno nalazi na europskoj ljestvici.

Eurostatovi podaci za 2024. o prosječnoj godišnjoj bruto plaći po zaposlenom, prilagođenoj na puno radno vrijeme i pokazuju koliko je Europa i dalje strmo nagnuta prema sjeveru i zapadu.

Luksemburg: liga za sebe

Prosjek EU plaće u 2024. iznosi 39.808 eura godišnje. U europodručju je prosjek viši, 43.512 eura, dok je vrh tablice priča sama za sebe.  Na vrhu je Luksemburg sa godišnjom plaćom od 82.969 eura i to je najviša vrijednost među prikazanim državama. Sljedeća je Danska sa 71.565 eura, Irska ima 61.051, Belgija 59.632, Austrija 58.600, a Njemačka 53.791 eura. To je skupina zemalja u kojima prosječna godišnja bruto plaća prelazi 50 tisuća eura.

Odmah ispod su zemlje koje mnogima zvuče kao 'zlatna sredina' ali su i dalje bitno iznad EU prosjeka. To su Finska, koja je na 49.428 eura, i Švedska na 46.525. Nešto malo iznad prosjeka EU-a je i Francuska s 43.790 eura godišnje.

Hrvatska u donjoj trećini

Hrvatska je u 2024., prema podacima Eurostata, na prosjeku od 23.446 eura. To je oko 16.362 eura manje od EU prosjeka i oko 20.066 eura manje od prosjeka europodručja. U relativnim odnosima, Hrvatska je na otprilike 59 posto EU prosjeka. Drugim riječima, u ovoj usporedbi sa zemljama s vrha tablice, Hrvatska ne 'kaska malo', nego je strukturalno debelo ispod prosjeka.

U regionalnoj usporedbi posebno bode oči Slovenija, koja je na 35.133 eura. Razlika između Slovenije i Hrvatske je 11.687 eura godišnje po zaposlenom u prosjeku, što nije detalj nego čitav dodatni sloj mogućnosti. Slovenija je u ovoj tablici bliže Španjolskoj 33.700, Italiji 33.523 i Malti 33.499 nego Hrvatskoj.

Hrvatska je pak vrlo blizu Češkoj, ali i dalje ispod nje. Češka ima 23.998 eura, Portugal 24.818, a Estonija 26.546. Hrvatska je iznad Latvije 22.262, Poljske 21.246, Rumunjske 21.108 i Slovačke 20.287, dok su dno EU ljestvice Mađarska 18.461, Grčka 17.954 i Bugarska 15.387 eura.

Ovaj raspored je važan iz praktičnog razloga. Kad se u Hrvatskoj raspravlja o 'hvatanju koraka', često se gleda prema bogatom sjeveru, ali realnije ogledalo su zemlje koje su nam blizu po povijesti tranzicije i ulaska u EU. U tom krugu Hrvatska nije na začelju, ali je dovoljno nisko da se razlika prema gornjoj sredini, poput Slovenije ili čak Španjolske, pretvara u trajni pritisak na iseljavanje radne snage, pogotovo u zanimanjima koja su mobilna.

Prosječna plaća (puno radno vrijeme) za 2024.

Velike razlike

Ekonomsko objašnjenje je manje romantično od političkih slogana. Plaće dugoročno prate produktivnost i strukturu gospodarstva, a zemlje s većim udjelom sektora visoke dodane vrijednosti, poput financija, IT-a i napredne industrije, lakše održavaju visoke plaće. Zemlje u kojima se velik dio zaposlenosti vrti oko niže dodane vrijednosti, od osnovnih usluga do sezonskih djelatnosti, teže dižu prosjek bez inflacijskog učinka.

Drugi dio priče je snaga  kolektivnog pregovaranja, sindikalna organiziranost, minimalna plaća i opća 'pregovaračka moć radnika' koja  utječu na to koliki dio stvorene vrijednosti ostaje zaposlenima. U zemljama gdje je ta moć slabija, udio rada u nacionalnom dohotku češće ostaje nizak, čak i kad BDP raste.

Za Hrvatsku je tu upravo najveći problem. Ne radi se o tome da 'poslodavci ne daju', nego o tome što se kao ekonomija još uvijek previše oslanjamo na sektore koji teško izbacuju velike plaće bez velikog rasta produktivnosti, a premalo na one koji to mogu. To je razlog zašto je razlika prema Sloveniji posebno bolna jer ona pokazuje da geografska blizina i članstvo u EU nisu dovoljni. Presudna je unutarnja struktura.

Kad se uračuna trošak života, jaz se smanjuje

Kad se plaće usporede kroz standard kupovne moći, razlike se smanjuju jer se uzima u obzir razlika u cijenama. U toj mjeri najniža vrijednost je 21.644 u Grčkoj, a najviša 55.051 u Luksemburgu, pa se omjer vrha i dna spušta na oko 2,5 puta.  Ali ni ta korekcija ne briše temeljnu sliku jer zemlje koje su visoko u nominalnim eurima uglavnom ostaju visoko i kad se u obzir uzmu cijene.

standard kupovne moći

To znači da Hrvatska i dalje stoji u zoni u kojoj je odlazak radne snage racionalna odluka, posebno u deficitarnim zanimanjima koja se lako sele preko granice. Za poslodavce je to poruka da se borba za ljude više ne vodi samo unutar Hrvatske, a za državu da se prosjek EU ne dostiže dekretima i kampanjama, nego produktivnošću i pomakom prema sektorima veće dodane vrijednosti.