Došao je trenutak da se Europa zagleda u vlastiti sustav koji je širom otvorila svim osvajačkim režimima, ako žele platiti. Ako ‘Qatargate‘ ne dirne u sustav i ne potakne njegove promjene, doći će nova ‘Eva‘
Belgijski državni odvjetnik Michel Claise poslao je prošli petak policijske istražitelje u briselski ured i stan potpredsjednice Europskog parlamenta (EP) Eve Kaili. I u nekoliko drugih privatnih stanova. Pronašli su nekih šesto tisuća eura u gotovini (kod potpredsjednice oko 150 tisuća) i otvorili ‘Qatargate‘, korupcijsku aferu koja izrasta u dosad najveću takvu aferu u institucijama Europske unije.
Samo nekoliko dana nakon prvih pretresa postalo je razvidno koliko koruptivni katarski novac, ‘uložen‘ u europske političare, službenike i dužnosnike da bi promicali Katar i previdjeli njegove demokratske deficite, povezuje različite europske institucije, različite političke opcije, povezuje politički establišment s civilnim društvom…
Jednostavna priča o Evi
Među prvima je s aferom povezana bivša visoka predstavnica Europske unije za vanjske i sigurnosne poslove, Talijanka Federica Mogherini (europski socijalisti), koja je odmah tijekom vikenda podnijela ostavku na dužnost rektorice Europskih studija u Bruggeu. Pri vrhu prvoga kruga osumnjičenih našle su se i dvije utjecajne nevladine udruge koje promiču međunarodnu pravdu i međunarodna suđenja za (ratne) zločine.
Jedna je od njih Nema mira bez pravde (No Peace Without Justice), čija je osnivačica i trajni politički guru bivša talijanska ministrica vanjskih poslova i globalno prepoznatljiva aktivistica za ljudska prava Emma Bonino (politički svrstana kao liberalka). Druga je Pobijedimo nekažnjivost (Fight Impunity), koju je nakon tri uzastopna zastupnička mandata u EP-u osnovao Talijan Pier Antonio Panzeri (grupa europskih socijalista).
Nakon izbijanja afere Bonino se nije javljala na telefon, a Panzeri je bio među prvim uhićenicima. Pitanje je dana kad će istražitelji pokucati na vrata grčkoga potpredsjednika EK-a Margaritisa Schinasa (grupa europskih pučkih stranaka), zaduženoga za resor za zaštitu europskog načina života, a koji se posljednjih godina osobito isticao u promicanju katarskog načina života i upravljanja…
Eva Kaili postala je zaštitno lice ‘Qatargatea‘. Međutim, iako je njezina funkcija nominalno visoka, Eva je zapravo tipičan primjer političke influencerice i posvuduše, onoga pogledima izloženoga političkog pješaštva koje proizvode duboki sustavi, kako na nacionalnim razinama tako i na europskoj razini. Priča o Evi zapravo je jednostavna: naočita, mlada grčka novinarka i influencerica shvatila je prednosti svojega internetskog dosega i političkog umrežavanja te ih odlučila spojiti u političkom angažmanu.
Dalje je sve, do prošlog petka, izgledalo kao bajka. Postala je već 2014. zastupnica u EP-u, u sljedećem je mandatu postala jedna od 14 potpredsjednika/ca EP-a, posvetila se ljudskim pravima kao jednoj od top-tema socijalista. Slikala se s katarskim šeikovima, a zatim svoje divljenje njihovim demokratskim napretkom prenosila na društvene mreže i u europsku političku arenu.
Fotografirala se Eva i na jahtama ruskih oligarha, nije bila od jedne jabuke. Spoj medijskoga dosega i političke umreženosti pretvoren je u unosan obiteljski biznis. Njezin životni životni partner, Talijan Francesco Giorgi, službeno je radio kao asistent jednoga talijanskog zastupnika u EP-u, dodatno je poučavao šeike jedrenju uz Sardiniju, a u slobodno vrijeme bavio se biznisom s Katrom. Zajedno su bili oličenje uspjeha i glamura. Ipak, samo na razini ‘pješaštva‘.
Porazno i još poraznije
Federica Mogherini već je viša razina. Manje je za europski sustav porazno što je tako nekompetentna politički imenovana formalnom šeficom europskih vanjskih poslova i sigurnosti. Poraznije je što su je nakon toga uspjeli bez ikakvih sveučilišnih referencija instalirati za rektoricu Europskih studija, pogazivši i statut i tradiciju institucije. Federica je, pogađate, i članica upravljačkih tijela obaju NGO-ova iz ‘Qatargatea‘. Daleko iznad njih je Emma Bonino, seniorka u povezivanju borbe za ljudska prava s novcem autokratskih režima. Još devedesetih godina njezin je aktivizam na strani Bošnjaka povezivan s novcem iz islamskih zemalja.
No njih je proizveo sustav. Stvaranje sustava konvencija i institucija za podčinjavanje Europe interesima islamskih zemalja detaljno je u svojoj knjizi ‘Eurabia‘ još prije petnaestak godina opisala Gisèle Littman (Bat Ye‘or). Odmah je, dakako, prozvana teoretičarkom zavjere. Ali došao je trenutak da se Europa zagleda u vlastiti sustav koji je širom otvorila svim osvajačkim režimima, ako žele platiti. Ako ‘Qatargate‘ ostane na Evi, a ne dirne u sustav i ne potakne njegove promjene, kao da ga i nije bilo. Doći će nova ‘Eva‘…