‘Zaustavite Reuters!’: Od novinske agencije do priče o slobodi medija

U proljeće 1981., dok su Kosovo tresli studentski prosvjedi i neredi, jugoslavenske vlasti nastojale su uvjeriti javnost da je sve pod kontrolom. Domaće medije bilo je relativno lako disciplinirati. Reuters, međutim, nisu mogli. Vijesti o događajima na Kosovu izlazile su iz zemlje preko jedne od najutjecajnijih svjetskih novinskih agencija.

Nemoguće zaustavljanje neugodne istine

Prema često prepričavanoj anegdoti, kada je doznao da Reuters izvještava o izvanrednom stanju na Kosovu, tadašnji kosovski komunistički dužnosnik Džavid Nimani navodno je uzviknuo:

‘Zaustavite Reuters!’

Rečenica je postala simbol jednog vremena i jedne iluzije – uvjerenja da se kontrolom medija može kontrolirati stvarnost. A Reuters je nastavio izvještavati.

Tvornica neovisnih informacija

Britanski poduzetnik njemačkog porijekla Paul Reuter rođen je na današnji dan, 21. srpnja 1816. u Kasselu. Sredinom 19. stoljeća shvatio je da će onaj tko najbrže prenosi informacije imati ogromnu prednost. Prije dovršetka telegrafskih mreža koristio je čak i golubove pismonoše kako bi ubrzao prijenos burzovnih i političkih vijesti između Bruxellesa i Aachena.

Godine 1851. osnovao je u Londonu Reuters, agenciju koja će postati jedna od najutjecajnijih novinskih organizacija na svijetu. Danas agencija izvještava iz stotina gradova i praktički nema velike političke, gospodarske ili ratne krize o kojoj ne izvještava. Agencija je postala sinonim za pouzdane i brze vijesti.

Uzalud vam trud, zabranjivači

Vlasti su željele ‘zaustaviti Reuters’ jer je predstavljao ono čega se zatvoreni sustavi najviše boje: neovisnu informaciju.

Kroz povijest su različiti režimi pokušavali zabranjivati novinare, kontrolirati tiskare, gasiti radio postaje, cenzurirati televiziju, blokirati internet…

Međutim, svaki tehnološki napredak samo je otežavao kontrolu informacija. U 19. stoljeću to je bio telegraf, u 20. stoljeću radio i televizija, a danas su to internet i društvene mreže. Zbog toga je ‘Zaustavite Reuters!’ preživio kao metafora uzaludnog pokušaja zaustavljanja vijesti.

Medijske slobode danas nisu problem samo autoritarnih država. Pritisci na medije danas su često sofisticiraniji nego prije. Novinare se više ne pokušava uvijek zaustaviti cenzurom ili zabranom objave.

Umjesto toga koriste se politički i ekonomski pritisci, zaustavljanje oglašavanja, uskraćivanje pristupa informacijama, kampanje diskreditacije, strateške tužbe protiv novinara poznate kao SLAPP tužbe.

Današnji pokušaj da se zaustavi Reuters rijetko izgleda kao zabrana. Češće izgleda kao uskraćeni oglas, sudska tužba ili kampanja diskreditacije. Takvi mehanizmi postoje u različitim oblicima diljem Europe, pa i u Hrvatskoj.

Medijske slobode u Hrvatskoj

Prema aktualnom Indeksu medijskih sloboda (World Press Freedom Indeks) Reportera bez granica (RSF) Hrvatska se popela sa prošlogodišnjeg 60. mjesta na 53. mjesto. Unatoč tom skoku, hrvatske medijske slobode su iza Brazila, a ispred Obale slonovače.

Mediji su najslobodniji u Norveškoj, Nizozemskoj i Estoniji, a od države iz regije ispred Hrvatske su Slovenija (36.), Crna Gora (41.) i Sjeverna Makedonija (45.), a iza Albanija(83.), Kosovo (84.), BiH (90.) i Srbija (104.)

Organizacije koje se bave slobodom medija godinama upozoravaju na političke pritiske, gospodarsku ovisnost medija, velik broj sudskih postupaka protiv novinara i nesigurne radne uvjete u profesiji.

To više nisu metode tipa ‘zatvorite novine’, nego stvaranje okruženja u kojem je objavljivanje pojedinih informacija skuplje, rizičnije ili teže.

Od Reutersa do društvenih mreža

Paradoks današnjeg vremena jest da problem više nije nedostatak informacija. U doba Džavida Nimanija vlasti su se bojale da će jedna agencija objaviti nešto što žele sakriti. Danas živimo u vremenu kada informacija ima previše. Uz profesionalne medije pojavili su se influenceri, blogovi, anonimni portali, umjetna inteligencija i društvene mreže.

Više nije najveće pitanje: ‘Kako doći do informacije?’ nego: ‘Kako razlikovati točnu informaciju od lažne?’

Od zabrana do trolanja

Kada je Paul Reuter 1851. osnivao svoju agenciju, vjerojatno nije mogao zamisliti da će njezino ime jednog dana postati simbol otpora cenzuri.

No upravo zato je uzvik: ‘Zaustavite Reuters!’ ostao zapamćen desetljećima nakon što su nestali i političari i sustavi koji su ga izgovorili.

Novine se mogu zabraniti, novinari ušutkati, televizije ugasiti, društvene mreže trolati. Ali informaciju je dugoročno gotovo nemoguće zaustaviti. To potvrđuju i Reuters od 19. stoljeća i današnja medijska raznolikost.