'Nemam više visoku temperaturu', pohvalio se u HRT-ovu nedjeljnom 'Dnevniku' ministar zdravstva Vili Beroš. Zaražen koronavirusom, iz svog stana na zagrebačkom Jarunu 'koordinira i komunicira'. Javljanjem iz bolesničke sobe kao da poručuje premijeru Plenkoviću da, eto, on i dalje kontrolira situaciju. No uz ispričnicu šefu (što je moglo proći i bez televizijskog paradiranja) Beroš je usput poslao još jednu u nizu pogrešnih poruka građanima. Inzistiranje na normalnom funkcioniranju tijekom bolesti može se protumačiti kao da korona nije opasna i da se može preboljeti 'u hodu', samo uz malo samoizolacijske gnjavaže. To je poruka svim organizatorima i posjetiteljima koronapartyja, kao i svim drugim interesnim i mentalnim skupinama koje minoriziraju opasnosti od COVID-19.
Ova se poruka nadovezuje na cijelu nisku politiziranih promašaja. Počelo je s proljetnim lockdownom koji se odgađao sve do unutarstranačkih izbora u HDZ-u, nastavljeno zadarskim 'tapšanjem po ramenu' Plenkovića s koronapozitivnim tenisačem Novakom Đokovićem, izvlačenjem saborskih zastupnika iz samoizolacije kako se ne bi ugrozila tanka većina. U promašaje se ubraja i ljetošnji preliberalni epidemiološki režim koji je trebao spasiti turističku sezonu, a zapravo ju je skratio, podilaženje Crkvi s održavanjem obreda s premalo ograničenja, pretpostavljanje politike epidemiologiji u vukovarskoj koloni, prešutno dopuštanje ilegalnih koronapartyja…
Pa, kad ministar zdravstva zbog bolesti koja je do tog dana u Hrvatskoj odnijela 1398 života (a u sljedeća dva dana još 103!) fingira normalnost, dovodi u pitanje i efikasnost sljedećeg koraka koji bi trebao suzbiti epidemiju. Riječ je o nestrpljivo očekivanom cjepivu, ali ovakvo ponašanje s vrha zdravstvenog sustava neće pridonijeti dovoljnoj procijepljenosti. Da bi se postigla kolektivna imunost, trebalo bi se cijepiti 70 posto građana. Nisam pronašao još ni jednu anketu u kojoj antivakseri nisu osvojili bar natpolovičnu većinu (pa sve do gotovo 75 posto onih koji se neće cijepiti). Nedjeljno ministarsko paradiranje neće pridonijeti preokretu tog trenda.
Minimum medicinske odgovornosti (jer ministar je i liječnik) bio bi suzdržavanje od medijskih istupa tijekom bolesti. Ako Beroš već nije ustrojio Ministarstvo da može normalno funkcionirati dva tjedna bez njegove prisutnosti (a ne funkcionira dobro ni s njim), bar ga je mogao voditi diskretnije – i bez televizijske samoreklame.