Na računima leži 6,3 bilijuna eura: Europljani na štednji gube novac

Europljani na bankovnim računima drže goleme iznose novca, ali velik dio te štednje ne ostvaruje prinose koji bi nadmašili inflaciju. Prema istraživanju Revoluta, u 20 država članica EU-a oko 6,3 bilijuna eura nalazi se u depozitima s niskim prinosima, a posljedica takvog stanja je gubitak realne vrijednosti štednje. U 12 od 20 promatranih država prosječne jednogodišnje kamatne stope na depozite niže su od inflacije, a u cijelom uzorku prosječna kamata iznosi 2,76 posto, dok je inflacija 2,94 posto. Drugim riječima, na svakih 10.000 eura štediša u prosjeku gubi 294 eura kupovne moći godišnje.

Sve su to podaci iz Revolutova European Wealth Drain Indexa koji je izrađen na temelju ankete provedene među 20.007 odraslih osoba u 20 država članica te službenih podataka o depozitima i inflaciji.

Gubitak zbog inflacije samo je dio priče

Prema izračunu Revoluta, kada bi se novac koji stoji u gotovini usporedio s desetogodišnjim anualiziranim prinosom ETF-a koji prati MSCI Europe, od 9,06 posto, prosječni propušteni prinos iznosio bi 638 eura godišnje na svakih 10.000 eura. Kad bi se ta razlika primijenila na 6,3 bilijuna eura depozita obuhvaćenih istraživanjem, dobiva se iznos od čak 422 milijarde eura godišnje.

Iako iznos zvuči obećavajuće, treba reći da je riječ o procjeni propuštenog potencijalnog prinosa, a ne stvarnom gubitku, jer ulaganje na tržištu kapitala nosi rizik i nije usporedivo s držanjem novca na depozitu.

Zašto novac ostaje u banci

Prema istraživanju, problem nije samo u ponudama banaka nego i u ponašanju štediša. Dvije trećine ispitanika nikada nije promijenilo banku kako bi dobilo bolju kamatnu stopu. Njih 26 posto kaže da jednostavno preferira postojeću banku, 18 posto smatra da je razlika u kamatama zanemariva, a 15 posto ne zna gdje bi tražilo bolje uvjete. Gotovo polovica ispitanika, 46 posto, pogrešno procjenjuje prinose svoje štednje nakon uračunavanja inflacije, dok 19 posto uopće nije svjesno da inflacija utječe na vrijednost novca koji drže.

Problem predstavlja i fragmentiranost financijskih usluga. Više od polovice ispitanika koristi više financijskih aplikacija, a među njima 45 posto kaže da im upravo ta fragmentacija otežava ulaganje. Istodobno, svaki peti Europljanin nema baš nikakvu ušteđevinu.

Među građanima koji ne ulažu, najveća prepreka je percepcija rizika, koju navodi 29 posto ispitanika, dok 27 posto navodi nedostatak znanja.

Revolutov čelnik za wealth i trading, Rolandas Juteika, odbacuje ideju automatskog uključivanja građana u investicijske programe. Smatra da takav pristup ne bi riješio temeljne probleme, a to su percepcija rizika i nedostatak znanja.

Revolut, pritom, ima vlastiti poslovni interes u povećanju ulaganja građana. Kompanija ima više od 80 milijuna korisnika, a navodi da je broj aktivnih malih ulagača iz EU-a na njezinoj platformi u godinu dana porastao za čak 56 posto.

Tri različite Europe

Također, treba reći da su razlike među europskim državama prilično velike. U srednjoj i istočnoj Europi razlika između inflacije i kamatnih stopa na depozite najveća je. Predvodi Bugarska s razlikom od 2,3 postotna boda, slijedi Slovačka s 1,7 te Litva s 1,3 postotna boda. Zanimljivo je da je istodobno u toj skupini najveća spremnost na ulaganje malih iznosa. U Bugarskoj i Rumunjskoj 51 posto ispitanika kaže da bi bilo spremno početi ulagati.

Zapadna i južna Europa raspolažu najvećim iznosima neaktivne gotovine. U Njemačkoj je riječ o oko 1,9 bilijuna eura, a u Francuskoj o 588 milijardi eura. Te zemlje istodobno imaju procijenjeni jaz između mogućeg prinosa i držanja novca u gotovini od šest do sedam posto. U sjevernoj Europi kamate na depozite uglavnom prate inflaciju, ali je svijest o njezinu utjecaju slabija. U Danskoj i Švedskoj manje od 40 posto ispitanika razumije kako inflacija utječe na dugoročnu vrijednost njihova novca.

Bruxelles želi pokrenuti štednju

Upravo se pitanje neaktivne europske štednje sve više pojavljuje i u političkom planu Europske komisije. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen prošlog je mjeseca, obraćajući se francuskim poslovnim ljudima u Parizu, upozorila da Europa nema manjak štednje, nego problem s time što taj novac ne završava dovoljno u europskim kompanijama. Prema podacima koje je iznijela Komisija, kućanstva u Europi drže oko 10 bilijuna eura štednje na bankovnim računima. Treba napomenuti da komisijina brojka i Revolutovih 6,3 bilijuna nisu izravno usporedive. Prva se odnosi na kućansku štednju na računima u cijeloj EU, dok Revolutova analiza obuhvaća likvidne depozite u 20 država članica.

Cilj Bruxellesa je, međutim, isti, a to je veći dio europske štednje usmjeriti prema tržištima kapitala i europskim kompanijama, a kao razlog tome navodi se nedostatak kapitala potreban za ulaganja. Izvješće Marija Draghija procijenilo je da će Europi do 2030. trebati dodatnih 750 do 800 milijardi eura ulaganja godišnje za digitalizaciju, energetiku, obranu i infrastrukturu.

Istodobno je javni dug u prvom tromjesečju ove godine dosegnuo 82,9 posto BDP-a EU-a, odnosno 88,9 posto u europodručju, prema Eurostatu. Europska komisija zato je u ožujku 2025. usvojila strategiju Unije za štednju i ulaganja (Savings and Investments Union). Riječ je o skupu mjera kojima se želi olakšati građanima pristup tržištima kapitala. Među njima su preporuke za štedne i investicijske račune, revizija paneuropskog mirovinskog proizvoda, promjene pravila koja uređuju ulaganja banaka i osiguravatelja te snažniji nadzor. Komisija procjenjuje da bi te mjere mogle omogućiti do 470 milijardi eura dodatnih ulaganja.

Novac građana kao europski kapital

Ideja Bruxellesa nije, barem prema predstavljenim mjerama, izravno raspolagati depozitima građana. Umjesto toga, želi promijeniti način na koji se štednja povezuje s tržištima kapitala. Revolut podržava tu inicijativu, ali smatra da bi europski financijski sustav morao građanima omogućiti jednostavniji pregled vlastitih financija i lakše premještanje kapitala. Istodobno, činjenica da se građani nerado odlučuju na ulaganje ostaje ključna prepreka. Prema istraživanju, razlog nije samo nedostupnost proizvoda, već činjenica da velik dio građana strahuje od rizika ili smatra da nema dovoljno znanja za ulaganje.

Europska komisija sada želi taj novac pokrenuti, a Von der Leyen je najavila da želi postići dogovor svih 27 država članica do kraja godine. Ako to ne bude moguće, poručila je da će se, bude li potrebno, nastaviti s državama koje su spremne krenuti naprijed. Europa tako pokušava riješiti paradoks: ima bilijune eura štednje, ali istodobno nema dovoljno kapitala za financiranje vlastitog gospodarskog razvoja.

Za Europu je to važan zaokret jer je desetljećima štednja građana bila uglavnom stvar kućnih financija i bankarskog sustava, a sada postaje dio industrijske politike. U konačnici, moglo bi se reći da Europa više nema problem samo s manjkom novca, već ima problem s tim gdje taj novac završava.