Možda najvažniju i najpoželjniju metamorfozu u ovoj sveopćoj krizi proživljava javni sektor. Ne samo da je u vrlo kratkom roku omogućeno školovanje nekoliko stotina tisuća učenika i studenata od kuće, virtualnim alatima, što da nema pandemije vjerojatno u Hrvatskoj ne bi bilo moguće desetljećima, nego nas uhljebi u kojekakvim državnim i javnim službama mole i kume da ne dolazimo, da se sve potrebno može obaviti eletroničkom poštom?! Da nema pandemije, potresa i snijega usred proljeća, mislili bi da je to samo san, dobar san, ali istina je.
- Ne dolazite nam, ne treba vam taj jedan dokument, ma ne morate imati pečat, naravno da se sve može obaviti e-poštom - samo su neke od poruka koje nam javni sektor šalje posljednjih dana. Onaj isti koji nas paralizira kad god trebamo nešto obaviti i koji nam se podsmjehuje iz sigurnosti svog šaltera i svoje javne plaće s bezbroj materijalnih dodataka, jer nemamo biljege, pečat, izvod od izvoda iz izvidnice od jetrve i zaove iz osmog koljena.
Gotovo sve se odjednom može obaviti e-poštom, a gdje ne može radi se danonoćno da se to promijeni. Ne treba više onaj jedan papir ili dokument, biljeg i pečat, ne treba više fizički obilaziti milijun šaltera, ako nema prijeke potrebe. Naravno, nije njihov cilj nama olakšati život, već spasiti usred pandemije svoj. Ali gotovo je nemoguće ne primjetiti da će takav tijek dovesti u pitanje njihov funkcionalnost.
A ako baš negdje moramo ići, sve se može obaviti brzo, efikasno i uz što manje zaposlenih. Primjerice, Zagrebački Holding je postavio mobilnu kućicu pred svoju zgradu u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici, gdje jedna ili dvije osobe rješavaju sve probleme klijenata i potrošača ekspresno. Unutra van. Znači li to da one silne javne službe jedinica lokalne samouprave s pomoćnicima pomoćnika i ureda za uredne i neuredne urede nisu potrebni?
Naravno, daleko je to sve od idealnog, ali ta nova normalnost će možda nekome nakon što ovo sve prođe otvoriti oči i pokazati da preko 200.000 zaposlenih u javnom sektoru, od kojih mnogi, sad se pokazalo i jesu samo uhljebi, doista nije potrebno. Pogotovo ne u 21. stoljeću kad su digitalne tehnologije toliko uznapredovale. Uostalom strukturne reforme zazivamo već godinama, sad je pravo vrijeme za njih. Možda je to ona jedna dobra stvar koja će iz ovog svega izaći - manje uhljeba.