Vanja Figenwald: Uskoro se borba za živote neće voditi samo u okviru pandemije, već i u okviru ekonomije

Koliko god potpuno oslanjanje na medicinske stručnjake u trenutačnoj situaciji bilo razumljivo i poželjno, s trajanjem karantene to će se početi mijenjati i neke druge realnosti imat će sve veću težinu u rezoniranju svakog odgovornog donosioca odluka. Koliko su stručni za problem s kojim smo sada suočeni, pandemiju koronavirusa, toliko su ti ljudi neadekvatno opremljeni shvatiti neke šire istine koje će biti sve teže zanemariti. Taktika 'spaljene zemlje' u već zagorenoj zemlji ima vrlo kratak rok trajanja i taj će, po svojoj prilici, isteći tijekom sljedećeg mjeseca, nakon čega će se nametnuti pitanje cijene pobjede nad virusom i je li ta cijena podnošljiva. Činjenica je da u ovoj utrci s vremenom ekonomija uvjerljivo gubi, a ekonomija nije samo neki bogati biznismen koji će možda izgubiti neki milijun tijekom par mjeseci, nego i prihod za preživljavanje svakog od nas.

Matematika koja predstoji nije hladna, već ledena i zahtijevat će od političara da se igraju zakonom velikih brojeva. Morat će uzeti u obzir koliko je postignuto dosadašnjim rigoroznim karantenama, koliko bi idealno trebalo još čekati i koliko ljudi mogu podnijeti daljnju izolaciju, pa to usporediti s trezvenom procjenom izdržljivosti ekonomije, odnosno koliko kompletna ekonomija može stajati u zrakopraznom prostoru. Odgovor na to pitanje, doduše, već je sada poznat u gotovo svim državama koje će se naći pred ovim odlukama, pa tako i u Hrvatskoj – ne predugo, ako više uopće. Još gore, morat će usporediti procijenjenu smrtnost virusa s dugoročnom štetom, uključujući onu u ljudskim životima, koja će proizaći iz potpuno uništene ekonomije. Naime, uskoro se borba za živote neće voditi samo u okviru pandemije, već i u okviru ekonomije. Tko u to ne vjeruje, ne poznaje dobro povijest teških ekonomskih kriza.

Hrvatska na raspolaganju nema mogućnosti kakve imaju velike europske ekonomije i SAD. Ona ne može jednostavno početi proizvoditi novac kojim će pokriti rastući deficit nastao kao posljedica pokušaja država da zamijene svoje cjelokupne ekonomije. Čak i uz takve mogućnosti, toliko je valjda sasvim očito, države ne mogu na duže vrijeme plaćati ekonomiji da ne radi ništa. Neke, kao Hrvatska, ne mogu zapravo uopće. Nešto se vremena može kupiti rezanjem plaća javnom sektoru, za čime bi svaka odgovorna vlast posegnula, ali u konačnici jedini način da država zamijeni ekonomiju još neko vrijeme su eventualne dotacije iz zajedničkog europskog proračuna i veliko zaduživanje, no i to će se brzo iscrpiti ovim tempom (ne smije se zaboraviti niti povratni efekt na proračun u obliku drastično smanjenih poreznih prihoda uslijed smanjenog prometa gotovo svih gospodarskih subjekata).

Već sljedeći mjesec mogao bi stoga pred Hrvatsku staviti vjerojatno najteži izbor od Domovinskog rata – nastaviti s rigoroznom karantenom po cijenu gubitka ekonomije i iznimno teških dugoročnih posljedica ili riskirati s epidemijom uz nadu da će visoke temperature i vlaga srezati širenje virusa. Samo je jedna stvar pritom sigurna, točnog odgovora nema.