Nakon objavljene ruske navale na cijepljenje u Hrvatskoj promijenile su se slike ispred središta za cijepljenje na Zagrebačkom velesajmu: i Hrvati su navalili na cijepljenje. Da ne ode baš sve Rusima. Ali nije dugo trajalo
Vjerujem da ste primijetili ovih dana vijesti o masovnom dolasku Rusa na besplatno cijepljenje u Zagreb. Otkrivajući tu senzaciju početkom studenoga, naslovi su vrištali: 'Rusi navalili na cijepljenje', 'Rusi hrle u Zagreb…', 'Rusi masovno stižu…'
A kad tako 'masovno stignu', dovoljno je samo da stanu u red na Zagrebačkom velesajmu i dobiju svoju dozu cjepiva. Ako je posrijedi jednokratni Johnson & Johnson, time su odmah osigurali i svoju EU covid-putovnicu. Jedva prikrivena poruka ovih otkrića bila je: Hrvati, požurite se na cijepljenje, da stignete prije Rusa. I uistinu, nakon te objavljene ruske navale na cijepljenje u Hrvatskoj promijenile su se slike ispred središta za cijepljenje na Zagrebačkom velesajmu: i Hrvati su navalili na cijepljenje. Da ne ode baš sve Rusima. Ali nije dugo trajalo.
Tjedan dana poslije, nakon što su neki počeli postavljati i pitanje zašto se iz državnog proračuna plaća cijepljenje Rusima, koji 'hrle i navaljuju', eto nama nove verzije stare priče. Rusi i dalje navaljuju, čak četiri avioprijevoznika imaju organizirane ture za Zagreb, ali to je i turistički bum. Kako i ne bi bio kad, prema istraživanju Tomas, Rusi troše i do 120 eura na dan, više od većine europskih turista.
Dvojbe o obveznom cijepljenju
Brojevi koji stoje iza te ruske 'navale' na besplatno zagrebačko cijepljenje su sljedeći: u početku 'navale' dolazilo je šezdesetak (60) ruskih turista na dan, poslije nešto više, do kraja mjeseca na planiranim je 'cjepivo-turama' slobodno još nešto više od 7000 mjesta. Ukratko, Zagreb je jedna od destinacija na kojima će si imućniji Rusi jednostavno osigurati EU covid-putovnice za skorašnje božićne blagdane i usput će tako malo pomoći zagrebačkom ugostiteljstvu. Već svojim dolaskom 'otplatit' će dobiveno cjepivo. No sve skupa zanemariva je pojava koja je iznad svega prilično proziran motivator hrvatskim građanima – da se cijepe protiv COVID-19. Uz to je dodatni argument za široko uvođenje obveznih covid-potvrda. Jer ako Rusi hrle u Zagreb po svoju potvrdu, pa što mi onda čekamo?!
No što ako se građani iz nekih svojih razloga ne žele cijepiti? A takvih je u Hrvatskoj mnogo. No mnogo ih je i u drugim europskim državama. Državi, odnosno vladi, koja je odgovorna za održavanje stabilnosti sustava, obveza je poticati ljude da se cijepe. Pa ako to djeluje, zašto ne i ovako infantilnim pričama o navali Rusa na hrvatsko cjepivo. Nije baš sasvim korektno poticati cijepljenje drastičnim smanjenjem kapaciteta za testiranje, kao alternative cijepljenju, što je (i) kod nas očito u tijeku. Ali i to može proći u ovako složenim okolnostima. No ima li država pravo nametnuti cjepivo kao obvezu? Ili alternativno, ima li pravo takozvanim modelom 2G, koji priznaje samo potvrde o cijepljenju ili preboljenju COVID-19, ali ne i negativan rezultat testa, isključiti iz društvenog i ekonomskog života one koji se ne žele cijepiti, a nisu registrirani kao preboljeli? Ima li pravo s argumentom očuvanja javnog zdravlja nametati obvezu cijepljenja djece i mladih iako oni nisu ugroženi virusom niti ih cijepljenje isključuje kao prenositelje virusa?
Propitivanje svih izvanrednih mjera
To su pitanja na koja nema jednostavnih odgovora, a ni odgovora za sva vremena. U sve anticovid-mjere i dalje su uključeni visok stupanj neznanja o virusu i o cjepivima, faktor političke odgovornosti vlasti, ali i faktor sklonosti vlasti da kontrolira društvo, enormni financijski interesi farmaceutske industrije, velik koruptivni potencijal državnih i nadnacionalnih administracija… Jedini je razuman odgovor na te dvojbe: držati raspravu stalno otvorenom. Zato je dobrodošla kritika vodećih njemačkih virologa na račun modela 2G (koji priznaje samo cijepljenje ili preboljenje) i njihov apel za više testiranja. Jer Njemačka ipak određuje temeljni smjer u mjerama ostatku EU. Zato je korisna presuda američkoga Prizivnog suda, koji je Bidenovu uredbu o obveznom cijepljenju zaposlenika velikih kompanija nakon 4. siječnja 2022. ocijenio neustavnom, kao što je korisno i daljnje političko propitivanje te uredbe.
Zato je korisno i u Hrvatskoj svako propitivanje svake izvanredne mjere, pa čak i ako ono ima konotaciju čistoga političkog oponiranja. Jer bilo bi previše opasno za slobodu diljem svijeta dopustiti malom broju ljudi da bez pitanja i nadzora ukidaju sve dosadašnje standarde osobnih sloboda i da (is)koriste COVID-19 kao jedno od oružja za kontrolu nad ljudima i upravljanje njihovim zdravljem. Dakako, uz obrazloženje da ih tako spašavaju.