Dizel se odvojio od nafte, energetske dionice skočile do 87 posto

Kad poskupi gorivo, pogled se obično usmjeri prema cijeni barela nafte. Ove godine to nije dovoljno da bi se objasnilo što se događa na benzinskim postajama, ali ni na burzi. Zbog poremećaja u opskrbi, što zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, što zbog rata Rusije i Ukrajine, Europa teško dolazi do pojedinih već prerađenih goriva, osobito dizela i avionskog goriva. Njihova cijena zato raste brže od cijene sirove nafte, a razlika završava u prihodima kompanija koje ih mogu proizvesti i isporučiti. A taj se odnos vidi i u kretanju cijena dionica.  

Prema pregledu Euronewsa, deset europskih naftnih i plinskih kompanija tržišne vrijednosti od najmanje deset milijardi eura ostvarilo je od početka godine do 23. rujna rast cijene dionice između 40 i 87 posto, s tim da su na vrhu španjolski Repsol s rastom od 87,19 posto i finski Neste sa 76,35 posto.

Rast troškova prijevoznika i poduzeća

Visoke cijene goriva u međuvremenu su postale i pitanje za Europsku središnju banku. Prema njezinoj procjeni, troškovi i marže prerade činili su u srpnju oko 35 centi cijene litre dizela u europodručju. Godišnji rast cijena energije ubrzao je s 10,3 posto u srpnju na 14,3 posto u kolovozu, a ESB je 10. rujna povisio ključne kamatne stope. Skuplje gorivo tako ne pogađa samo vozače. Ono povećava troškove prijevoznicima i poduzećima koja robu prevoze cestom, a s vremenom se može preliti i na druge cijene.

Koliko to može promijeniti poslovanje, pokazuje Repsol. Kompanija je u prvih šest mjeseci ostvarila 2,71 milijardu eura prilagođene neto dobiti. Njezin industrijski segment, u koji ulaze rafinerije, donio je 1,68 milijardi eura, dok je u istom razdoblju lani ostvario 235 milijuna. Repsol ovako veliki rast prvenstveno povezuje s većim rafinerijskim maržama, uz napomenu da je prošlogodišnji rezultat bio pogođen nestankom električne energije. Redovita neto dobit, koja se razlikuje od prilagođene, iznosila je 2,20 milijardi eura.

Top 10 Dionica

Sličnu godinu ima finski Neste. Njegova usporediva EBITDA u drugom tromjesečju dosegnula je 1,20 milijardi eura, prema 341 milijunu godinu ranije. Poslovanje s naftnim proizvodima više je nego udvostručilo rezultat zahvaljujući visokim maržama na dizel i druga goriva, no rast nije došao samo od klasične rafinerije, već i od rasta zarade od obnovljivih izvora.

Ipak, bilo bi pogrešno sav ovogodišnji rast energetskih dionica pripisati rafinerijama. Trećeplasirani norveški Equinor porastao je 67,89 posto, a Vår Energi 56,18 posto, a njihovo je poslovanje vezano ponajprije uz proizvodnju nafte i plina. Rumunjski Romgaz, čija je dionica porasla 53,55 posto, uopće ne prerađuje gorivo, a među deset najvećih dobitnika još su poljski Orlen, portugalski Galp, austrijski OMV, talijanski Eni i francuski TotalEnergies.

Zajedničko im je to što su ulagateljima postale privlačnije u vrijeme kada je opskrba energijom ponovno neizvjesna. Razlozi rasta, međutim, razlikuju se od kompanije do kompanije. Zato ni ovogodišnje velike zarade rafinerija ne treba uzimati kao trajno stanje. Ako se opskrba dizelom i avionskim gorivom oporavi, marže se mogu smanjiti, no zasad se ista tržišna nestašica vidi na dva mjesta, u većim računima za gorivo i u velikom rastu dijela europskih energetskih dionica.