Migranti ne čekaju da se europsko vodstvo probudi i progleda. Niti su spremni ostati u Iranu ili Tadžikistanu. Mađarska i Slovenija ogradile su se već 2015., ostale najugroženije države ograđuju se sada i tek će nakon toga razgovarati o zajedničkoj europskoj migrantskoj politici
EU više nije protiv zaštitnih zidova na granici. Naprotiv, iz Europske komisije daju migove svojim istočnim članicama Latviji, Litvi i Poljskoj da podignu zid prema Lukašenkovoj Bjelorusiji. Dakako, neće ih financirati EU. To ne. EU si ipak ne bi dopustio financirati takvu nehumanu zaštitu svojih vanjskih granica. Radije humano lovi migrante po šumama.
No ako države članice tako žele zaštititi svoje granice, neka im bude. Zaštitne pregrade na granici više se ni u briselskom središtu EU ne zovu grubo 'bodljikava žica', kao što su ih nazivali 2015. kad je počeo veliki migrantski pohod na Europu. Sad se zovu 'zid'. To ipak zvuči mekše i prihvatljivije naprednomu europskom uhu.
'Lukašenko-tours' za arapske 'turiste'
Novi zidovi niču na granicama Litve i Poljske prema Bjelorusiji, gdje se u rujnu očekuje velika migrantska kriza. Bjeloruski vođa i bliski Putinov prijatelj Aleksandar Lukašenko već je na Litvi uvježbao punjenje susjednih članica EU migrantima iz islamskog svijeta. Nakon što je pružila zaštitu Lukašenkovoj političkoj oporbi i glasno prosvjedovala kad je bjeloruska vlast skrenula s trase Ryanairov zrakoplov da bi uhitila oporbenog novinara Protašenka – Litva je platila visoku cijenu. 'Lukašenko-tours' napunio ju je s oko četiri tisuće arapskih 'turista' koje je uvezao zračnom linijom pretežito iz Iraka i izvezao kopnenom rutom, ilegalno preko granice – u Litvu. Sličan scenarij u sljedećim tjednima prijeti Poljskoj i Latviji, samo u mnogo većim razmjerima. U Poljsku i Latviju Bjelorusija je već počela ilegalno preko granice ubacivati migrante iz Afganistana. Vrhunac krize očekuje se sredinom rujna, u vrijeme združene rusko-bjeloruske vojne vježbe u Bjelorusiji simbolična imena 'Zapad 21' koja bi mogla ozbiljno sigurnosno ugroziti istočnu Europu. Ili joj barem pokazati nemoć Zapada. Uostalom, Lukašenko je otvoreno najavljivao da će napuniti EU migrantima i to obećanje zasad ispunjava.
S novom, istočnoeuropskom migrantskom rutom, uz pojačanu aktivnost balkanske i sredozemne rute i s novim afganistanskim migrantskim valom koji bi mogao biti i veći i opasniji od prethodnih, EU se nalazi pred pravom migrantskom invazijom iz islamskog svijeta na koju trenutačno europsko političko vodstvo (ako se to vodstvom može nazvati) nema odgovor. Najsuvislije što se može čuti iz Bruxellesa, nakon niza žurnih sastanaka potaknutih strahom od velikoga migrantskog vala nakon urušavanja i talibanizacije Afganistana, zapravo je priznanje da od 2015. do danas u njemu nisu smislili zajednički efikasan odgovor na migrantsku krizu.
Klima važnija od ilegalnih migranata
No taj europski establišment, posvećen borbi protiv klime, i dalje ne primjećuje da s novim migrantskim valom turski 'sultan' Erdoğan preko balkanske rute, sjevernoafričke islamističke grupe preko sredozemne rute, a sada i Lukašenko i Putin preko istočnoeuropske rute, čine korak dalje u projektu islamizacije Europe. Napredni europski establišment uopće nije u stanju razmišljati u tim kategorijama. Još do jučer tvrdio je da je glavni uzrok tih migracija – klima. I planirao je zaustaviti ilegalne migracije programom protiv klimatskih promjena. Sad upozorava da novi migrantski val može biti zloupotrijebljen za jačanje nacionalističke desnice u Europi, one koja ne vjeruje da je glavni europski problem – klima. Niti vjeruje da je glavni zadatak političkog vodstva – borba protiv klime.
Ponajviše zbog opasnosti od te nacionalne desnice, napredni bi europski establišment sad i želio zaustaviti nekontrolirane migracije. Ali ne zna kako. Pa onda prešutno namiguje najugroženijim istočnoeuropskim državama članicama da mogu podizati zidove na granici. Tomu malom buđenju svakako je pridonijela hladnoratovska shema razmišljanja. Kad bliskoistočni i afganistanski migranti počinju dolaziti preko Bjelorusije ili Rusije, onda se čak i u zelenim glavama naprednoga europskog establišmenta pali crvena lampica: otkud Iračani u Minsku i Afganistanci u Moskvi? I zašto odande idu na izlete baš uz poljsku granicu? Zato bi možda trebalo i zahvaliti Putinu i Lukašenku što su svojim migrant-turama pridonijeli djelomičnom buđenju Europske unije.
Ali migranti neće čekati da se europsko vodstvo probudi i progleda. Niti su spremni slijediti njegove želje da ostanu u Iranu ili Tadžikistanu. Najugroženije države to prepoznaju. Poljska diže zid, Litva diže zid, Grčka diže zid, Mađarska i Slovenija ogradile su se već 2015. Božinoviću, diži zid! A onda razgovarajte o zajedničkoj europskoj migrantskoj politici…