Jesu li kriptovalute sredstvo plaćanja ili investicijska imovina?

Kada se 2009. pojavio bitcoin, njegova je osnovna ideja bila jednostavna, stvoriti decentralizirani digitalni novac koji omogućuje izravna plaćanja bez posrednika. U izvornom whitepaperu, koji potpisuje Satoshi Nakamoto, bitcoin se opisuje kao ‘peer-to-peer electronic cash system’.

No petnaest godina kasnije, postavlja se pitanje: koristi li se kripto doista kao novac ili primarno kao investicijska imovina?

Danas se sve češće koristi izraz ‘kripto imovina’ umjesto ‘kriptovaluta’. Taj pomak u terminologiji nije slučajan. On odražava način na koji tržište, regulatori i investitori doživljavaju ovaj segment, prije svega kao novu klasu imovine, a tek potom kao sredstvo razmjene.

Kripto kao sredstvo plaćanja: ideja koja nije nestala

U tehničkom smislu, kriptovalute i dalje omogućuju plaćanja i to globalna, brza i bez banke kao posrednika. Na tisućama online trgovina moguće je platiti kriptom, dok brojne fintech tvrtke nude kartice koje konvertiraju kripto u fiat valutu u trenutku transakcije.

Pionir tog koncepta ostaje bitcoin, ali se u praksi za plaćanja češće koriste blockchaini s nižim naknadama i bržim potvrđivanjem transakcija, poput ethereum (osobito kroz layer-2 rješenja) ili stablecoini poput USDT-a i USDC-a.

U pojedinim državama kripto je dobio i formalniji status. Najpoznatiji primjer je Salvador, koji je 2021. proglasio bitcoin zakonskim sredstvom plaćanja. Iako je taj eksperiment izazvao brojne kontroverze, pokazao je da je institucionalna integracija kripta u platni sustav, barem tehnički, moguća.

Unatoč tome, globalno gledano, udio transakcija koje se odnose na kupnju robe i usluga i dalje je relativno malen u usporedbi s trgovanjem i investiranjem.

Kripto kao investicijska imovina: dominantna percepcija tržišta

Danas većina sudionika tržišta kripto doživljava primarno kao investicijsko sredstvo. Volatilnost, ograničena ponuda (u slučaju bitcoina), narativi o ‘digitalnom zlatu’ i sve veće institucionalno sudjelovanje potaknuli su percepciju kripta kao alternativne klase imovine.

Upravo zato se u regulatornim dokumentima sve češće koristi termin ‘kripto imovina’. Primjerice, europska uredba Markets in Crypto-Assets Regulation (MiCA) ne govori o kriptovalutama, već o kriptoimovini, čime jasno daje do znanja da se radi o širem spektru digitalnih instrumenata, od utility tokena do stablecoina i tokeniziranih financijskih instrumenata.

Veliki dio tržišnog volumena danas dolazi iz trgovanja na mjenjačnicama, izvedenicama, ETF-ovima i institucionalnim proizvodima. Investitori analiziraju makroekonomske cikluse, monetarnu politiku i korelaciju s tradicionalnim tržištima kapitala, a kripto sve više ulazi u portfelje kao diverzifikacijski alat.

Drugim riječima, funkcija ‘store of value’ i špekulativna komponenta preuzele su primat nad funkcijom svakodnevnog plaćanja.

Zašto se kripto manje koristi za plaćanja?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih kripto još nije postao masovno sredstvo plaćanja:

1. Volatilnost – Malo tko želi potrošiti imovinu koja bi sutra mogla vrijediti znatno više.
2. Porezni tretman – U mnogim državama svaka kripto transakcija može predstavljati oporezivi događaj.
3. Korisničko iskustvo – Slanje kripta i dalje zahtijeva određeno tehničko znanje, a pogreške su često nepovratne.
4. Regulatorna neizvjesnost – Iako se situacija poboljšava, pravni okvir još uvijek nije u potpunosti usklađen globalno.

Stablecoini su djelomično riješili problem volatilnosti, ali oni sami po sebi nisu investicijska imovina u klasičnom smislu, već digitalna reprezentacija fiat valute.

Može li kripto biti oboje?

U teoriji i u praksi kripto može istovremeno biti i sredstvo plaćanja i investicijska imovina. Povijest financija pokazuje da ista imovina može imati više funkcija. Zlato je kroz stoljeća bilo i novac i investicija.

Slično tome, bitcoin se koristi i za prijenos vrijednosti i kao dugoročna špekulativna imovina. Stablecoini služe kao most između tradicionalnog i decentraliziranog financijskog sustava. Tokenizirana imovina otvara vrata novim modelima financiranja i vlasništva.

No, realnost tržišta danas je jasna, većina kapitala ulazi u kripto s investicijskom logikom, a ne s namjerom svakodnevne potrošnje.

Pitanje jesu li kriptovalute investicijsko sredstvo ili sredstvo plaćanja možda je pogrešno postavljeno. One tehnički mogu biti oboje. No percepcija tržišta, regulatorni okvir i ponašanje korisnika pokazuju da je kripto danas prije svega nova klasa imovine.

Termin kripto imovina zato sve više potiskuje kriptovalute, jer bolje opisuje stvarnu funkciju koju ovaj segment ima u suvremenom financijskom sustavu.

Hoće li se to promijeniti? Moguće je. Ako volatilnost padne, regulacija se stabilizira i korisničko iskustvo pojednostavi, kripto bi mogao dobiti snažniju ulogu u svakodnevnim plaćanjima. Do tada, investicijska dimenzija ostaje dominantna.