‘Elysium’ je scenografski besprijekoran i dinamično režiran, ali...

Ako već niste prihvatili činjenicu da znanstvenofantastični filmovi govore više o svijetu današnjice nego o imaginarnom svijetu budućnosti, Neill Blomkamp rado će vas njome klepiti po glavi.

Svemirski brodovi, roboti i ine nakupine brenčava željeza poglavito mu služe kao scenski rekvizit za poprilično banalnu studiju o društvenim nedaćama i epskom rascjepu između bogate vlastele sa svojim vrtnim zabavama u orbiti i polukrepane kmetske lešine Trećeg svijeta ovdje na Zemlji. Rogovima se kuckaju očito raspoloženi Matt Damon kao ozlojeđeni proleter kojemu se spletom okolnosti sudbina čovječanstva ‘prikelji’ na leđa i Jodie Foster kao mrka ‘high-tech’ zaštitnica životnog standarda svoga imućnog (kako ona to vidi) stada.
‘Elysium’ je scenografski besprijekoran, dinamično režiran i lišen suvišna dramatiziranja. Ipak, pomna razrada likova sigurno ne bi naštetila dizajnerskom momentu, a i sama propovjedački intonirana završnica svakako bi više profitirala razigranim sarkastičnim ‘ćuškanjem’ u maniri Paula Robocop Verhoevena nego uporno klišejiziranim cijeđenjem limuna. Korektno, ali traljava nam je budućnost kinorepertoara ako se zadovoljimo samo time.