Film - Ogledalo smrti

Neovisno o stupnju naklonjenosti žanru, priče o krvoločnom pokućstvu običavamo doživljavati kao mjesta na koja umovi horora i znanstvene fantastike odlaze kad se umore od dobrih ideja - ili ih jednostavno gledamo u parodijskom ključu.

‘Ogledalo smrti’, film u kojem se brat i sestra vraćaju na mjesto obiteljske traume kad sestra otkrije tajanstveno zrcalo za koje vjeruje da je skrivilo smrt njihovih roditelja, ima potpuno drugačije namjere. Prihvatimo li nategnuti koncept kao simptom žanrovske hipertrofije, redatelj Mike Flanagan posve nas kompetentno provlači kroz pitku, ali ozbiljno intoniranu studiju o posljedicama traume, dosezima patoloških opsesija, krhkosti i fragmentarnosti percepcije.
Iako mu je uradak kićen gotovo svim zamislivim klišejima iz registra filmova o ukletim domaćinstvima, Flanegan gradi jezovitu atmosferu koju puni (polu)apstraktnim tenzijama. Dok protagonisti raspleću klupko svojih opsesija, sadašnjost se isprepleće s mentalnom projekcijom nemilih događaja iz njihova djetinjstva. Gledatelja se trajno drži na distanciji od pouzdanosti prikazanih zbivanja, što cijelu situaciju čini progresivno sve nervoznijom. Čak i uz pomalo repetitivnosti ‘Ogledalo smrti’ solidan je žanrovski izdanak sposoban održati napetost čak i kad nas ‘mulja’ najočitijim trikovima.