Čitatelji: Štete od apsurdnih zakona su nemjerljive!

Spomenička renta je neustavna, smatra Liderov čitatelj koji se javio na natječaj za najaspurdniji zakon s nizom neustavnim i protuzakonitih opaski.

Ustav, naime, jasno utvrđuje (čl.52.st.2.) da se zakonom određuje način na koji dobra od interesa za Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. Prema tome, pojašnjava naš čitatelj, ne samo da dosadašnji 'obveznici' tog harača nisu temeljem pravne snage Ustava nikad mogli biti obveznici plaćanja Spomeničke rente, nego obrnuto - oni imaju ustavno pravo na naknadu, dakle Hrvatska mora njima plaćati naknadu za ograničenja kojima su podvrgnuti.
- Radi se o teškoj povredi Ustava s konkretnom posljedicom uništenja poduzetništva te stjecanja protupravne dobiti. Istovremeno su ti isti poduzetnici u nepravednoj tržišnoj utakmici u odnosu na konkurenciju, koja nije obveznik plaćanje rente, što je također protuustavno (po čl.49. 'Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu') - prenosimo njegovo mišljenje.

Nadalje, naglašava da je protuzakonito i neustavno s naziva socijalne države interno pravilo Porezne uprave prema kojoj radnik ne ostvaruje pravo na povrat poreza ako poslodavac makar jedan mjesec nije uplatio doprinos, te tako PU zadržava svu preplatu 11 uredno plaćenih mjeseci, ostvarujući protupravnu dobit.
Isto tako, kaže da je neustavna naplata svih doprinosa i svih javnih davanja, fiskalnih ili parafiskalnih, zaposlenim građanima, koji nisu ostvarili dohodak (iz čl.56. Ustava RH: 'Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život')
Protuustavan je, dakle, Zakon o porezu na dohodak jer ne priznaje neoporezivi dohodak za svakog uzdržavanog člana obitelji zaposlenika u iznosu od 1,0 (minimalni troškovi života), već taj iznos umanjuje na 0,5, 0,7 i sl. Istovremeno, država krši čl.63. Ustava 'Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne materijalne i druge uvjete kojima promiče ostvarivanje prava na dostojan život.'

Nadovezuje se i na naplatu poreza, koju smatra također neustavnom, i svih javnih davanja nezaposlenim građanima bez prihoda ili s malim prihodima (Ustav RH u čl.51. jasno utvrđuje: Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni sustav se temelji na načelima jednakosti i pravednosti. 

Dakle, objašnjava čitatelj, naplata, primjerice, pričuve, fiksnog dijela računa za vodu, struju, plin i sl. TV pretplata, porezi uključivo i PDV i sva ostala fiskalna ili parafiskalna davanja siromašnim građanima su izravno protuustavna. 
- Potpuno je neprihvatljivo, antisocijalno i nepravedno, dapače i neubrojivo pa i genocidno, da primjerice beskućnici, nezaposleni i drugi siromašni građani pune državni proračun plaćajući PDV na hranu ili druge troškove golog preživljavanja - jasnog je stava.

Smatra i da je protuzakonita naplata fiksnog dijela računa za vodu, struju i plin jer Zakon o zaštiti potrošača izričito određuje da se takve javne usluge moraju naplaćivati isključivo prema potrošnji (čl.24.st.3.”Prodaja potrošačima javnih usluga, kada to priroda javne usluge dopušta, mora biti obračunata prema potrošnji.” Istovremeno je prekršen Ustav RH čl.51. o podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim mogućnostima).

Zanimljivih primjedbi ima još. Primjerice, uočava da je neustavno zapošljavanje radnika ili djelatnika na neodređeno vrijeme (trajno) u državne službe i javna poduzeća ( Ustav u čl.55.st.2. utvrđuje:” ... svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.”, a u čl.3.”... i jednakost i socijalna pravda spadaju u najviše vrednote ustavnog poretka i temelj su tumačenja Ustava.”)
- Svakome je jasno da se pravo na zaposlenje u javnim službama mora ravnopravno dijeliti s nezaposlenim građanima na burzi rada, ako ostvaruju iste kvalifikacije te se temeljem Ustava svi javni zaposlenici moraju u pravilnim vremenskim razmacima rotirati s nezaposlenim građanima, kako bi se svim građanima pod jednakim uvjetima moglo osigurati ustavna prava o jednakosti i socijalnoj pravdi. Potpuno je neprihvatljivo da u ustavno definiranoj socijalnoj državi, pojedini istovjetno kvalificirani građani imaju radno mjesto i sve privilegije koje iz toga proistječu (npr. mirovine), a drugi nemaju ništa i gladuju - ističe Liderov čitatelj, naglašavajući da je popis svih nezakonitosti, a što je još gore, protuustavnosti i posljedičnih apsurda koji se daju naslutiti samo iz ovih nekoliko natuknica ogroman, ali štete koje su izravna posljedica toga su doslovno nemjerljive.
Potrebno je, smatra, za početak odgovornosti barem ukinuti plaće sabornicima i ministrima, jer nisu učinili osnovno za što zapravo i dobivaju plaće, a to je provođenje Ustava!
- Vladi i Saboru narod je poslodavac i moraju narodu odgovarati za ovo katastrofalno i tužno stanje. Analogno, zar bi bilo logično i pošteno platiti majstore za bojanje stana, ako su umjesto zaduženog posla porušili zidove, prodali balkon i podrum, a od bojanja su obojali samo zahod i predsoblje, a i to loše? - pita.

Drugi Liderov čitatelj Josip Tomašić također vrlo detaljno ukazuje na kontradiktornost propisa o trošarinama na energente. Prenosimo, ukratko, njegovo opažanje.

Pojašnjava, naime, da je u Uredbama o visini trošarine na motorne benzine, plinsko ulje i kerozin za pogon koje se primjenjuje sada i u Zakonu o trošarinama kojim je propisana visina trošarina (uz ostalo i za energente odnosno goriva) nakon prijema Hrvatske u EU, roba na koju se odnose ti propisi definirana zastarjelim tarifnim oznakama Kombiniranog nazivlja koje više ne postoje ni u hrvatskoj carinskoj tarifi ni u carinskoj i statističkoj tarifi EU-a. Iz tog razloga na dio energenata (plinska i teška loživa ulja s primjesama, pa i simboličnim, biodizela) na koji bi u duhu tih propisa vjerojatno trebalo naplaćivati trošarinu doslovnom primjenom tih propisa vjerojatno je ne treba naplaćivati.

Popis dosad prikupljenih apsurdnih zakona pogledajte OVDJE