Zelena je odavno boja novca, ali sada treba biti zelen kako bi se on privukao. I pametan. Još pametniji nego prije. S tim zahtjevima odsad će se redovito susretati svi koji dodatan budžet za svoje projekte žele osigurati iz europskih fondova. Dvadeset i dvije milijarde kuna koje se Hrvatskoj stavljaju na raspolaganje narednih godina dolaze s vrlo jasnom uputom za korištenje: 'digitalna i zelena tranzicija ključne su za dugoročnu otpornost, rast i blagostanje Europe'. Stoga će se i sve aktivnosti koje će Unija podržati morati uskladiti s tim prioritetima.
Kako se navući na zeleni vodik
Spoj akademske zajednice s privatnim i javnim sektorima više nije samo pitanje dobre volje, bez toga se ne mogu planirati značajni iskoraci, pogotovo stoga što pojedine tvrtke ni ne znaju kakve potencijale skrivaju. Evo primjera kako se ubaciti u priču s energentom budućnosti, zelenim vodikom.
- Tvrtke i startupovi bi mogli integrirati vodik u svoje projekte s proizvodnog i softverskog aspekta. Proizvodni podrazumijeva uvođenje pojedinih komponenti vodikovih sustava kao što su elektrolizator, gorivni članak, spremnik vodika unutar postojeće proizvodnje ili pokretanjem nove proizvodnje. Softverski aspekt podrazumijeva razvoj i implementaciju softverskih rješenja za regulaciju i praćenje bilo proizvodnog procesa bilo rada instaliranog sustava – objašnjava Ankica Kovač, stručnjakinja Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš na zagrebačkom Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ujedno i voditeljica 3.5 milijuna kuna vrijednog projekt o primjeni vodikove energije koji u velikoj mjeri sufinancira EU.
Naravno, za proizvodnu aktivnost potrebna bi bila stručna analiza kojom bi se utvrdilo omogućava li tvrtki ono što sada proizvodi ulazak u vodikove tehnologije. Primjerice, proizvođač vijaka, budući da vijci imaju važnu primjenu u komponentama vodikove tehnologije, sasvim bi se lako mogao preusmjeriti u zeleno područje, kao i proizvođači četkica za elektromotore koji koriste prešani grafit. Oni bi mogli proizvoditi bipolarne ploče za elektrolizatore ili gorivne članke.
– Par takvih tvrtki koje sada nemaju nikakve bliske kontakte u smislu proizvodnje mogle bi se nakon analize udružiti i izbaciti na naše pa i međunarodno tržište cjeloviti novi proizvod ili barem neku komponentu. Sve počinje od stručnjaka koji bi takvu analizu i preporuke u dogovoru s menadžmentom tvrtki mogli napraviti. Hrvatska ima čitav niz tvrtki koje bi s tehničkog gledišta mogle ući u proizvodnju komponenti vodikovih tehnologija, ali to nije dovoljno. Moraju postojati i društveno-politička spremnost kao i spremnost financijskih institucija za takav iskorak – upozorava Kovač.
Geotermalni izvori energije
Energetika vrvi mogućnostima koje se potom prelijevaju u sve ostale sektore, a projekti za koje još ima mnogo prostora su i oni iskorištavanja geotermalnih izvora energije. Predsjednik uprave Agencije za ugljikovodike Marijan Krpan kaže nam da je kontinentalni dio Hrvatske natprosječno bogat geotermalnim resursima.
- Geotermalni gradijent, odnosno porast temperature s dubinom, 60 posto je veći od europskog prosjeka. To znači da će se u Hrvatskoj ležišta vruće vode temperature 150°C naći na dubini od oko 3000 metara, a drugdje u Europi do takvih temperatura treba bušiti i dublje od 5000 metara, što takve bušotine čini znatno skupljima i tehnički zahtjevnijima - Krpan pojašnjava prirodne prednosti za korištenje tih resursa energije.
Saznajemo da bi se, prema sadašnjim vrlo konzervativnim procjenama, na dosad identificiranim hrvatskim geotermalnim nalazištima mogle izgraditi geotermalne elektrane ukupne snage oko 500 MW te da su geotermalni resursi nešto niže temperature, čija se toplina može koristiti za grijanje u poljoprivredi, industriji i toplinarstvu, još višestruko bogatiji i rasprostranjeniji pa se sa sigurnošću može govoriti o gigavatima toplinske snage kojima bi se mogli grijati staklenici, sušare za drvo, voće ili povrće, industrijski procesi i pogoni, stambene zgrade. Krpan ističe da postoji niz primjera korištenja tako dobivene toplinske energije u zemljama koje su ranije počele koristiti svoje geotermalne resurse, poput Italije, SAD, Turske, Islanda, Indonezije, Novog Zelanda itd. Jedan od zanimljivih primjera su i pivovare koje koriste geotermalnu toplinu; nama najbliža se nalazi u Italiji, a ima ih i na Islandu, Novom Zelandu i u SAD-u.
- Upravo okončan natječaj za istraživanje geotermalnih voda za energetske svrhe na području Slavonije, Podravine i Međimurja na koji se prijavilo sedam kompanija s ukupno devet ponuda još je jedan pokazatelj kako geotermalni projekti mogu igrati važnu ulogu u energetskoj tranziciji, ali i biti okosnica zelenih projekata u Republici Hrvatskoj - izjavljuje Krpan tvrdeći kako imamo dovoljno domaćeg znanja i iskustva, ali i prirodnih potencijala koje moramo usmjeriti u obnovljive izvore od kojih će naše gospodarstvo i zajednica imati najviše koristi s obzirom na to da je geotermalna energija u ovom trenutku izazov, ali i potencijal kojem pristupaju velike zemlje i velike kompanije.
U europskim zelenim novcima priliku za istraživanje i eksploataciju upravo takvih resursa vidi i Dragutin Domitrović, osnivač i direktor konzultantske tvrtke Calida Aqua, koji je sudjelovao u izgradnji prve hrvatske geotermalne elektrane 'Velika 1' u Cigleni nadomak Bjelovara.
- Zbog visokih početnih ulaganja u geotermalna postrojenja, izvrsna je prilika iskoristiti EU sredstva za istraživanje geotermalnih resursa i njihovu pripremu za eksploataciju. Pri izgradnji geotermalne elektrane, bušenje bušotina u prosjeku čini oko 40 posto ukupnog ulaganja. Kad bi se taj posao financirao EU fondovima, investitori u geotermalna postrojenja bili bi u velikoj mjeri rasterećeni velikog početnog ulaganja. Električna energija proizvedena u geotermalnim elektranama mogla bi se ponuditi po nižoj otkupnoj cijeni, a projekti direktnog korištenja geotermalne topline imali bi samo trošak eksploatacije i održavanja postrojenja. Interes za ulaganje u geotermalnu energiju bi se time sigurno potaknuo i imali bismo značajan porast broja aktivnih projekata izgradnje geotermalnih postrojenja - obrazlaže Domitrović.