Svaki euro uložen u festival lokalnoj zajednici vrati oko dva i pol eura

Kad se povede priča o domaćim filmskim festivalima, Milena Zajović zna se našaliti da Hrvatska, vjerojatno, ima najviše festivala po stanovniku. Zajović je prekaljena novinarka, suorganizatorica i kreativna direktorica jednog od najuglednijih domaćih festivala, nekad 'Motovun Film Festivala', danas 'Cinehilla', pa ne treba sumnjati da je meritorna šaliti se na račun festivalske scene. Uostalom, ljeti se film kod nas prikazuje gotovo posvuda: u gradovima i na otocima, na trgovima, u pop-up kinima, uz more, rijeke i u šumi.

Uz velike, etablirane festivalske brendove poput pulskoga, zagrebačkoga ili vukovarskoga niče i sve više manjih, butik-festivala, koji su često lokalno ukorijenjeni, traju nekoliko dana, imaju mali tim i skroman proračun, ali vrlo precizno znaju komu se obraćaju.

HAVC je 2025. sufinancirao 78 filmskih festivala i drugih audiovizualnih manifestacija. Je li to znak kulturnoga bogatstva ili festivalske inflacije? Ima li ih previše, pogotovo zato što svi traže publiku, goste, termine i, na kraju, novac iz istih javnih izvora? I, na koncu, komu služe?

Mali vs. veliki

Ako je suditi prema izjavama organizatora festivala, ali i filmaša koji na njemu sudjeluju, veliki festivali mogu ponuditi premijere, međunarodne goste (mogu i neki mali), kontakte, vidljivost i detaljniji pregled domaće filmske produkcije te godine, a mali imaju nešto što se rastom lako izgubi, osjećaj intimnosti, kako publike tako i onih koji stoje iza scene ili kreiraju ono što je na ekranu. Tomu svjedoči scenarist i redatelj Ante Marin čiji je dugometražni filmski debi, film 'Južina', lani otvorio 'Pulski filmski festival', gostovao na butik-festivalima, ali i streama se ​na Netflixu.

Ante Marin, redatelj i scenarist:

– Razlika je u vrsti vrijednosti koju festivali nude. Na manjim festivalima atmosfera je intimnija i veći su izgledi za bliži kontakt s publikom. Ljudi priđu i porazgovaraju nakon projekcije ili tijekom festivala

– Razlika je u vrsti vrijednosti koju festivali nude. Na manjim festivalima atmosfera je intimnija i veći su izgledi za bliži kontakt s publikom. Ljudi priđu i porazgovaraju nakon projekcije ili tijekom festivala – kaže Marin.