Optimističnim prognozama ne može se potaknuti gospodarski rast

Osim niskih temperatura i adventskih sajmova prosinac je doba u kojem vlada visoka potražnja za ekonomskim prognozama za iduću godinu. To znači da se u ovo vrijeme intenzivno vrte složeni ekonometrijski modeli (ondje gdje ih ima), regresije.

Oni manje sofisticirani gledaju u svoje ‘kristalne kugle’ ili slično. Zašto je tomu tako i čemu služe ekonomske prognoze? Razloga je vjerojatno mnogo, ali navest ću samo neke.

Oporbeni i prorežimski prognozeri

Radoznalost je na prvome mjestu. Svi bismo voljeli znati što nas čeka u budućnosti. Takva je ljudska priroda, pa je proricanje budućnosti cijenjeno još od grčkih proročica iz Delfa, posebno ako se katkad slučajno pogodi ‘rezultat’. Danas makroekonomske prognoze dolaze iz ureda glavnih ekonomista banaka i ekonomskih instituta, ali ljudska se radoznalost nije promijenila. Drugo je planiranje poslovanja ekonomskih subjekata u idućem razdoblju, uključujući proračun. Za svaki plan povezan s gospodarskim parametrima ključno je pitanje na početku procesa što se očekuje od kretanja ukupnoga gospodarstva. Nijedan gospodarski subjekt u nekoj zemlji, pa tako ni u Hrvatskoj, neće jednako planirati svoju aktivnost raste li BDP zemlje iznad četiri posto (kao što je bilo prije krize) ili pak pada za šest posto (kao 2009). Čak i jedan posto rasta/pada BDP-a u Hrvatskoj znači razliku veću od tri milijarde kuna novostvorene vrijednosti. To je mnogo. Primjerice, za banke je važno očekuje li se iduće godine rast ili pad BDP-a (uz to, naravno, mnogo drugih pokazatelja kao što su kretanje tečaja, osobnih dohodaka, nezaposlenosti i slično). Na temelju tih makroekonomskih parametara mogu se precizno izraditi strateški i poslovni planovi kao što su rast kredita, struktura kredita (stanovništvo, gospodarstvo i slično) i kretanje depozita. Treće su političke konotacije prognoza. Gospodarska predviđanja, posebno u krizi, imaju snažne političke konotacije jer uspjeh političke opcije/vlade mjeri se njezinim uspjehom u poticanju gospodarskog rasta. Prognozere se pak svrstava prema visini brojki. Tako se oni koji smatraju da će iduće godine gospodarstvo pasti smatraju ‘oporbom’ jer ‘ruše pozitivno ozračje’. Oni pak koji su optimističniji od prosjeka predviđanja analitičara katkad dobiju etiketu da su ‘prorežimski’ jer nastoje vladajućima ići niz dlaku. I to se ne odnosi samo na sve vladajuće strukture u posljednjih gotovo petnaestak godina otkad se ‘proricanje gospodarske budućnosti’ kod nas ozbiljnije provodi i prati.

Samoispunjavajuća očekivanja

Četvrtu skupinu razloga važnosti prognoza možemo naći u ideji očekivanja koja samoispunjavaju. Ideja takvih očekivanja primijenjena na gospodarstvo mogla bi se interpretirati ovako: ako svi očekujemo pad u idućem razdoblju, on će se dogoditi. Ako smo optimisti pa očekujemo rast, on doista će se dogoditi. A ekonomske prognoze, odnosno prognozeri, stvaraju optimizam ili pesimizam ekonomskih subjekata. Drugim riječima, prognozerima se često nameće odgovornost da nisu vanjski promatrači u gospodarskom rastu, nego unutarnji. Ako tu ideju vulgaliziramo, može se svesti na to da gospodarski rast iduće godine ovisi o tome što prognozeri misle (odande i žestoke kritike onih koji imaju crne prognoze). Nitko ne spori važnost samoispunjavajuća očekivanja (u psihologiji, medicini placebo-učinkom, pa i u ekonomiji), no za gospodarski rast ključno je pitanje koliko ekonomske prognoze koje se objavljuju u javnosti utječu na ekonomske odluke onih o kojima on ovisi, dakle o tisućama poduzetnika, milijunima potrošača, pa i državi. Ipak, mogli bismo reći da objavljene ekonomske prognoze ne utječu previše na odluke ekonomskih subjekata.
U ekonomskoj teoriji i praksi jasno je da nema jednostavnog recepta za poticanje gospodarskog rasta kao što ni u medicini nema jednostavnog recepta za savršeno zdravlje. Ipak, većina će se složiti da je za dobro zdravlje važno stanje duha - optimizam. Međutim, taj optimizam mora biti istinski, mora proizlaziti iz dubine bića, ne može biti nametnut izvana. Tako i gospodarske prognoze rasta mogu imati pozitivnu ulogu, ali samo ako su vjerodostojne i argumentirane. Drugim riječima, ako su realne. Inače mogu izazvati upravo suprotan učinak. Zato prognozama gospodarskog rasta ili pada ne treba pripisivati ono čemu ne služe. One su očekivanje kretanja gospodarstva pojedinog analitičara na temelju raspoloživih informacija u trenutku izrade prognoze. O budućnosti znamo samo to da se još nije dogodila.