Ispod radara na kojem zbog ograničenog prostora ima mjesta samo za delta varijantu Covida-19 i inflaciju, prošla je nedavna vijest da se spremaju promjene na razini Europske unije kojima će poduzetnicima jednom u radnom vijeku biti omogućen otpust duga. Članice su dosada to različito regulirale, čak je i Hrvatska dva puta ponudila građanima takvu opciju svojedobno, no direktiva iz 2019. godine smjera tu praksu ujednačiti na razini Unije.
Direktiva o okvirima za preventivno restrukturiranje i pružanje druge prilike, za razliku od uredbi, od članica zahtijeva da u određenom roku u svoje zakonodavstvo prenesu 'duh' direktive, odnosno minimalne zakonske pragove važeće za sve članice. Mnogi će primijetiti da propadanje u Hrvatskoj nije baš ograničeno, s obzirom na zakonski okvir i sudsku praksu koji mnogima omogućavaju nesmetano otvaranje novih firmi i prepuštanje propalih bespućima tržišne zbiljnosti. Propadanje bi direktivom trebalo biti jasnije zakonski definirano i ograničeno kako bi se omogućilo da oni koji se bave poduzetništvom zato što zaista žele stvoriti neku dodanu vrijednost sebi i društvu mogu jednom i posrnuti, a da to ne bude kraj njihove poduzetničke karijere ili da moraju čekati vjekove na novi početak.
- U brojnim državama članicama nesolventnim, ali poštenim poduzetnicima treba više od tri godine da ostvare otpust dugova i započnu iznova. Neučinkoviti okviri otpusta duga i zabrana imaju za posljedicu to da se poduzetnici moraju preseliti u drugu jurisdikciju kako bi im se omogućio novi početak u razumnom razdoblju, uz znatan dodatni trošak i za vjerovnike i za same poduzetnike. Dugotrajne naredbe o zabrani koje često prate postupak koji vodi do otpusta duga stvaraju prepreke slobodi pokretanja poduzetničke aktivnosti i samozapošljavanju - stoji u Direktivi.
Više o reguliranju prava poduzetnika na otpust dugova pročitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.