INA, Pliva, Hrvatski Telekom, Zagrebačka, Privredna banka….sa svim tim velikim sustavima pozdravili smo se davnih dana, predajući ih u potpunosti ili djelomično u ruke stranog kapitala. Tijekom 30 godina tranzicije koja je zapravo započela još u bivšem sustavu, veliki poslovni sustavi koji su privatizirani i dalje imaju status najvećih poduzeća u Hrvatskoj po ostvarenim prihodima.
Tijekom tih 30 godina u Hrvatskoj je niknulo svega 15 posto poduzetnika koji su stvorili svoja poslovna carstva 'od nule'. Postepeno su rasli, dospjeli sa svojim biznisima na listu 250 najvećih kompanija te ušli u društvo najbogatijih. Do tog podatka došli smo analizirajući vlasničku strukturu najvećih kompanija koje nisu preuzete iz državnog vlasništva niti su u međuvremenu prodane, a imaju godišnje prihode veće od 50 milijuna eura.
Od 250 kompanija s takvim prihodima, onih koji odgovaraju kriterijima je svega 36. Još je nevjerojatnije da je od njih 36 čak 25 trgovaca - naftom, plinom, lijekovima, automobilima, građevinskim materijalom, mješovitom robom. Svega je sedam proizvodnih kompanija koje nisu nastale na temeljima privatizacije i u međuvremenu prodane stranim vlasnicima.
Valja uzeti u obzir i da su, unatoč tome što nisu preuzimali državne tvrtke, neki od 'samoniklih' poduzetnika imali vrlo dobre političke veze koje su znali iskoristiti u ratno vrijeme, kada je bilo vrlo teško pokrenuti i razvijati biznis. Svega sedam od 36 novih domaćih tvrtki s 50 milijuna eura prihoda, nastalo je nakon 2000. godine, odnosno u zadnjih 20 godina. Sve ostale vuku korijene iz ranih 90-tih, a naročito trgovci koji su u međuvremenu postali lideri svojih lokalnih sredina i širili mrežu trgovina i to praktički po istoj formuli - 'sve je krenulo od jedne male trgovine'.