Večernji list: Počela kompjuterizacija u hrvatskim novinama

U ponedjeljak 3. listopada 1988. u Večernjem listu počela je izrada novina pomoću računalnog sustava. Sljedećeg dana na kioscima su se pojavile prve dvije stranice u potpunosti pripremljene u redakciji, na kompjuterskim terminalima. 

Novinari su za unos tekstova pisaće strojeve zamijenili terminalima, urednici su ih obrađivali u kompjuterskom sustavu i proslijeđivali redaktorima, koji nisu više trebali flomastere za označavanje izmjena na papirnatim novinskim karticama, i nakon njih nitko nije više trebao ponovo ukucavat čistopis. I grafičari su prelomili stranice na svojim terminalima, pa je tiskari preostala samo završna operacija – tisak novina.

Početak novinske kompjuterske revolucije

Bio je to početak novinske kompjuterske revolucije na ovim prostorima. Večernji list bio je prvi u Jugoslaviji koji je proizvodnju novina prebacio na računalni sustav, čime je započelo novo poglavlje u povijesti domaćeg novinarstva.

Cijeli projekt kompjuterizacije tadašnje velike Vjesnikove kuće pripreman je i odgađan nekoliko godina, da bi se realizirao tek nakon izgradnje press-centra za Univerzijadu u Vjesnikovom kompleksu. Kad je sportski događaj završen i kad su novinari otišli svojim kućama tu su preseljene dnevne redakcije (Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti). 

Pripreme su trajale mjesecima. Stariji novinari teško su prihvaćali tehnološki iskorak, a neki su znali iz kakvog kutka još mjesecima diktirati tekstove daktilografkinjama glumeći da se javljaju s terena. No, svi su na kraju usvojili novu tehnologiju i zauvijek pospremili pisaće strojeve u ladice. Do veljače 1989. sve su rubrike Večernjeg lista prešle na kompjutersku obradu.  

Dramatične promjene 

Bio je to tek prvi korak u smjeru digitalizacije, i zapravo je bila riječ o djelomičnoj kompjuterizaciji. Sustav se, naime, sastojao od terminala, koji su bili na svakom radnome mjestu, a prvi sustav u današnjem smislu s autonomnim PC-ima odnosno laptopima uveden je znatno kasnije. 

Sve to imalo je za posljedicu dramatične promjene u procesu izrade novina – od redakcije do tiskare. Kompjuterizacija je označila početak kraja redakcijske daktilografske službe s desetak daktilografkinja, a slične promjene uslijedile su i u tiskari. Proizvodni proces ponešto je pojeftinjen i ubrzan.

Ostalo kašnjenje od 45 minuta

Ipak, jedna je jedinica za mjeru novinske brzine ostala nepromijenjena. U Večernjem listu postojala je gotovo legendarna mjera novinske brzine: prvo izdanje moralo je biti na glavnom kiosku u središtu Zagreba 45 minuta nakon posljednje važne vijesti. Naime, toliko vremena trebalo je navijačima da pješice nakon utakmice stignu s punog Maksimira do centra grada, a tu ih je trebalo dočekati prvo sutrašnje izdanje s izvještajem s utakmice.  

U tu utrku s rokovima nekad je bio uključen i redakcijski vozač, koji bi nakon prvog poluvremena film vozio najvećom brzinom na razvijanje, a novinari bi prije kraja utakmice diktirali tekst, a samo bi dodali novi početak ako bi se pred kraj mijenjao rezultat. 

Iako su znatno olakšale posao, ni sve kompjuterizacije – a prva je počela 3. listopada 1988. – nisu smanjile to novinsko 'kašnjenje' od 45 minuta. No, i ta bi mjera mogla nestati nakon 2030. Naime, prema neslužbenim procjenama izdavača, tada u Hrvatskoj više neće biti papirnatih izdanja dnevnih novina.