Dvije puknute cijevi na zagrebačkoj Trešnjevci otkrile su lice i naličje upravljanja glavnim gradom. Cijevi će pucati i dalje. Zastarjela vodovodna mreža odavno je dala svoje, pola vode koju plaćamo izgubi se negdje usput. Ne može se od novoga gradonačelnika očekivati da preko noći ispravi sve pogreške svog prethodnika.
Gradski proračun opterećen je suludim troškovima – poput deseterostruko preskupih ljuljački – koji tek izlaze na vidjelo; a tu je i breme covida i potresa. No Tomislav Tomašević sjedi na Radićevu trgu već gotovo četiri mjeseca. To je trebalo biti dovoljno vremena da nova gradska vlast izađe s hodogramom: što s Holdingom, kako će se riješiti prikupljanje otpada, što je s prometom i (novim) tramvajskim prugama, dodatnim mostovima, eventualnom brzom vezom između istoka i zapada, gdje će se i u kojem ritmu graditi biciklističke staze…
Zasad je tek obećao da će 'razvoj komunalne infrastrukture biti prioritet u idućem razdoblju'. Utopljen u ulogu pukog vatrogasca, bez proklamiranih (bar) srednjoročnih ciljeva, Tomašević će u gašenju požara koje je podmetnuo Bandić brzo ispucati veliku izbornu kredibilnost.