Europa mora iskoristiti svoju priliku na brzorastućim tržištima

Idućega tjedna Lider i Britanski poslovni centar organiziraju okrugli stol na temu ‘Poslovna vizija reformirane Europske unije – što britanski biznis želi od EU i što je do sada učinjeno’.

Andy Bagnall, član Uprave Udruge britanske industrije (Confederation od British Industry), održat će izlaganje na kojemu će predstaviti studiju ‘Our Global Future’ koja je pokazala da se Unija hitno mora reformirati kako bi se mogla suočiti s izazovima globalne ekonomije te da su britanski poduzetnici imali korist od članstva u njoj.

Koliko je žestoko kriza pogodila male i srednje poduzetnike? Koliko ih je propalo i zašto?
‒ Prema podacima Europske komisije, od 2007. do 2011. smanjio se broj malih i srednjih poduzetnika (SME) za 15 posto. U Velikoj Britaniji to je smanjenje bilo još veće, uglavnom zbog sve ozbiljnije recesije. Dodana vrijednost britanskih SME-a između 2008. i 2009. pala je za više od 15 posto, što je opet više nego kod europskih poduzetnika. Međutim, i mali i srednji te veliki poduzetnici povećali su svoju dodanu vrijednost od 2009. do 2013., i to SME-ovi za 24 posto, a veliki za 18 posto. Taj je rast većinom posljedica rasta srednje velikih tvrtki.

Koje su prilike u krizi? Ima li ih uopće?
‒ Za Veliku Britaniju kriza je bila prilika za ozbiljnu analizu strukture našega gospodarstva. Vlada se s pravom morala uloviti ukoštac s deficitom i bili smo svjedoci stvarnih napora da se uspostavni nova ravnoteža gospodarstva koja se sve više odvojila od potrošača i vlade te krenula prema trgovini i ulaganjima. Moramo se još više potruditi kako bismo povećali svoj izvoz, pogotovo prema brzorastućim gospodarstvima izvan Europe, no barem smo krenuli u tom smjeru.

U istraživanju koje ste proveli kažete da će se oko 55 posto svjetskog rasta do 2050. odnositi na Kinu, Indiju, Brazil, Rusiju, Meksiko i Indoneziju te da će ta gospodarstva biti veća od bilo koje europske države. Hoće li ta tržišta postati novi svjetski lideri i preuzeti svjetsku ekonomiju?
‒ Budući da brzorastuća gospodarstva i ona u razvoju rastu sve više, imat će sve veći udio u svjetskoj ekonomiji. Međutim, ne smijemo zaboraviti da će taj rast, promatrano na razini BDP-a po stanovniku, biti sporiji u odnosu na bogatije države. Na promjene u svjetskoj ekonomiji moramo gledati pozitivno s obzirom na to da će se za Veliku Britaniju i ostatak Europe otvoriti više prilika za trgovinu i ulaganje. No te mogućnosti koje se otvaraju nećemo uspjeti iskoristiti bez naporna rada. Europska unija mora postati najkonkurentnije mjesto kako bismo mogli privući nova ulaganja iz cijeloga svijeta i istodobno trgovinskim ugovorima otvarati nova tržišta za europske tvrtke.

Velika Britanija, prema posljednjim podacima, postaje cjenovno sve konkurentnija, čak i u odnosu na države istočne Europe. Kako je to moguće?
‒ Britansko gospodarstvo oporavlja se dobro od krize i bilježi solidan rast u posljednjim kvartalima. Od početka prošle godine raste najbrže od svih članica G7 te mnogo više od europskog prosjeka. Taj oporavak uglavnom su potaknuli potrošnja kućanstava i poslovna ulaganja uz potporu politike i promjena u poreznoj politici povezanoj s ulaganjem te nove sheme kako bi banke sve više kreditirale poduzetnike. Oporavku je pridonijela i monetarna politika, odnosno rekordno niske referentne kamatne stope i program otkupa državnih obveznica koji provodi središnja banka.

Koje su prednosti članstva EU i kako to iskoristiti? A koji su nedostaci?
‒ Najveća korist Europske unije za britansko gospodarstvo, što je otvorilo i nova radna mjesta, pristup je tržištu od petsto milijuna ljudi s pripadajućom slobodom kretanja robe, usluga, kapitala i radne snage. Povrh toga EU je otvorio daleka tržišta, i to na način koji podupire britanske globalne trgovinske ambicije s više od trideset potpisanih ugovora o slobodnoj trgovini. Isto tako, članstvo u EU pomoglo nam je učvrstiti položaj vodećega svjetskog financijskog tržišta te mjesta za izravna strana ulaganja. Međutim, vjerujemo da se u ovom trenutku Unija previše usredotočuje na područja koja ne stvaraju nove vrijednosti. Trebala bi se potpuno usredotočiti na mjere kojima će se rasti, kao što je završetak stvaranja jedinstvenog tržišta, te potpisivati više trgovinskih ugovora ostavljajući državama članicama mogućnost donošenja više odluka ondje gdje treba. Primjerice, potrebna je veća uloga nacionalnih parlamenata. Isto tako, vidimo potencijalni rizik u ravnoteži između onih u eurozoni i onih koji nisu u njoj. Jedinstveno tržište mora biti osigurano za svih 28 država članica, a one koje su i članice eurozone, što Velika Britanija nije, mogu se dodatno integrirati.